UVOD
Osteologija je grana anatomije koja se bavi sistemom organa za pokretanje, tj. kostima. Proučava lokomotorni sistem koji se sastoji od ljudskog skeleta (koji uključuje kosti, ligamente, tetive i hrskavice) te pripadajuće mišiće. On daje tijelu osnovnu strukturu i sposobnost kretanja. Lokomotorni sistem čovjeka predstavlja čovjekov zglobno-koštano-mišićni sustav koji mu omogućuje promjenu položaja u prostoru i sve ostale voljne mehaničke pokrete. Ovaj sistem se sastoji iz dva dijela (aktivni i pasivni). Aktivni dio ovog sustava su skeletni mišići, a pasivni dio čine kosti i zglobovi.
Kosti su potpora tijelu i imaju veoma važnu ulogu u kretanju živih bića. To su tvorevine koje imaju nekoliko bitnih zadaća:
- potpora tijelu koja se ogleda u nošenju cijelog tijela jer su mišići preko ligamenata povezani na koštani sustav;
- zaštititna uloga veoma je važna u kostima glave gdje one grade lubanjsku čahuru i štite mozak od mehaničkih oštećenja;
- kosti imaju veoma veliki značaj u kretanju organizma, jer su kosti ekstremiteta prožete zglobovima koji imaju sposobnost savijanja i pokretanja;
- kosti su rezervoar mineralnih tvari, a naročito kalcija i fosfora;
- u koštanoj srži se odvija proces hematopoeze, odnosno nastanka krvnih stanica.
Sustav za pokretanje, kao poluga kojom održavamo zdravlje cijelog organizma, posebno je osjetljiv na vanjske podražaje. Izgrađen je tako da se razmjerno brzo može prilagoditi svemu što vlasnik od njega očekuje. Opteretite li ga više, povećat će se njegova izdržljivost. Uskratite li mu podražaje, on će se „ulijeniti“ te će se smanjiti njegova ukupna otpornost. Njegov će primjer slijediti i unutarnji organi, poglavito probavni trakt, srce, pluća, a zatim i sustav žlijezda s unutarnjim lučenjem. Postoje istraživanja koja govore da zbog lošeg odnosa prema lokomotornom sustavu pati i sam središnji živčani sustav, posebice mozak. U tom smislu, kondicija, posebice ona fizička, dobiva posve novo značenje.
1. GRAĐA I FUNKCIJA KOSTIJU
Histološki gledano, kosti su građene od koštanih stanica i koštanog matriksa. Tri su osnovna tipa koštanih stanica:
- osteoblasti koje stvaraju kost i omogućavaju proces izgradnje kosti;
- osteoklasti predstavljaju velike stanice koje razaraju kost. Razaranje i stvaranje kosti je paralelan proces i onoliko koliko se stvori kosti putem osteoblastne aktivnosti toliko se uništi kosti putem aktivnosti osteoklasta;
- osteociti predstavljaju zrele osteoblaste, to su stanice koje su dio prave kosti.
Drugi dio kosti je koštani matriks koji nastaje u procesima metabolizma koštanih stanica. Proces stvaranja kosti naziva se osifikacija ili okoštavanje.
Osnovna jedinica kosti je osteon. To je struktura sastavljena od Haversovog kanala u kojemu se nalaze krvne žile koje osiguravaju sve neophodne materije za život košatanih satnica, te sustava lamela u koji su uronjeni osteociti i kolagena vlakna koja daju čvrstoću i tvrdoću kostima.
2. KOSTUR ČOVJEKA
Kostur kod čovjeka se sastoji od oko 206 kostiju. Ljudski kostur nije nepromjenjiv, već se mijenja kroz životni vijek. On tijelu daje oblik, omogućava kretanje i uspravan položaj, štiti unutrašnje organe te stvara krvne stanice. Sastoji iz tri glavna dijela : kostiju glave, trupa i udova.
Sve kosti čovjeka prema njihovoj morfologiji možemo podijeliti u tri grupe: duge kosti (kosti ekstremiteta) koje imaju mnogo veću dužinu nego širinu; kratke kosti (kosti šake i zglobova) koje imaju podjednaku i duljinu i širinu; pljosnate kosti (kosti glave)
U strukturi kosti možemo uočiti vanjski ovoj kosti koji se naziva periost, te unutarnji ovoj koji se naziva endost. Središnji dio kosti naziva se koštana srž ili koštana moždina. Na dugim kostima možemo uočiti središnji dio koji se naziva dijafiza i izgrađen je od kompaktne kosti, te krajnje dijelove koji se nazivaju epifize i izgrađeni su od spužvaste kosti.
2.1. VEZE IZMEĐU KOSTIJU
Kod ljudskog kostura postoje tri vrste veza između kostiju : zglob, hrskavica i šav.
· Zglobovi su pomične veze između dvije kosti. Omogućavaju kostima nesmetano kretanje u raznim pravcima i to vrlo glatko i uz veoma malo trenja. Zglob se sastoji od zglobne čašice, zglobne glavice i zglobne čahure. Postoji nekoliko vrsta zglobova: kuglasti (najpokretljiviji zglob) oni se nalaze kod ramena i kukova, jajasti (zglobovi kod kojih jedna kost ima jajast kraj, a kraj druge kosti je u obliku sedla) nalaze se kod kralježnice, šarkasti (omogućavaju kretanje spojenim kostima samo u jednoj ravni u kojoj mogu da se kreću naprijed-nazad) nalazimo ih kod članaka prstiju, te rotacioni ( omogućavaju okretanje povezanih kostiju oko ose) ovakav zglob se nalazi na bazi lobanje kod čovjeka.
· Hrskavica je specifična vrsta vezivnog tkiva koja sadrži čvrstu međustaničnu tvar i hrskavične stanice. Nije vaskularizirana (nema krvnih žila). Funkcijski čini potporu mišićima, kostima i olakšava klizanje zglobnih ploština. Postoje dvije vrste hrskavice : staklasta i elastična. Od staklaste je građen embrionalni kostur, a u odrasla čovjeka oblaže zglobne površine. Elastična hrskavica izgrađuje npr. uške i nosnice.
· Šav je nepomična veza između kostiju (kosti lubanje).
3. KOSTI GLAVE
Kosti glave pripadaju plosnatim kostima i sastoje se od kompaktnog koštanog tkiva. Spojene su nepokretnim zglobovima, lubanjskim šavovima. Međusobno su čvrsto povezane u čahuru koja štiti mozak. Kosti glave možemo podijeliti na : kosti lubanje i kosti lica.
· Kosti lubanje čini 8 kostiju : čeona, 2 tjemene, zatiljna, 2 sljepoočne, klinasta i sitasta kost.
· Kosti lica čini 15 kostiju od kojih su 6 parnih i 3 neparne. Parne kosti lica su: nosna kost, suzna kost, jagodična, gornja čeljust, nepčana kost. Neparne kosti lica su: donja čeljust i nosna pregrada. Kosti lica okružuju očnu, nosnu i usnu šupljinu. Štite osjetilo vida i mirisa. Kosti lica se sa vanjske strane mogu napipati: nosne kosti (lat. os nasale), jabučne kosti (lat. os zigomatocus), kosti gornje čeljusti (lat. maxilla) i kosti donje čeljusti (lat. mandibula). U gornju i donju čeljust usađeni su zubi. Sve kosti su spojene nepokretnim zglobovima osim donje čeljusti koja je spojena temporomandibularnim zglobom. Kosti donje čeljusti su jedine pokretne kosti na glavi.
4. KOSTI TRUPA
U kosti trupa spadaju : kralježnica, prsni koš i kosti zdjelice.
4.1. KRALJEŽNICA
Kralježnica (lat. Columna vertebralis) je glavni oslonac trupa nužan za pokretanje, potporu gornjeg trupa i glave, stabilizaciju zdjelice, stav tijela i zaštitu osjetljivih struktura kralježnične moždine. Ona čini temeljni dio kostura te povezuje kosti glave, trupa i udova. Kralježnica se sastoji od 33 kralješka (7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih, 5 križnih, te 4 trtična). Posljednjih 9-10 kralježaka su srasli zbog podrške statičkoj ulozi karlice. Svaki kralježak ima nekoliko koštanih nastavaka koji služe za prihvat mišića, a neki za povezivanje s rebrima. Kralješci su međusobno slični, osim prvih dvaju. Prvi vratni kralježak (nosač) podupire lubanju i tvori zglob sa zatiljnom kosti, a obrtač ispod njega ima klinasti izdanak oko kojega se nosač obrće. Između kralježaka su hrskavične pločice koje ublažuju potrese pri hodanju i skakanju. Međusobnu povezanost kralježaka osiguravaju sveze (ligamenti). Kralježnica nije posve ravna, nego je u području prsnog koša i križa svinuta, pa podsjeća na slovo S.
4.2. PRSNI KOŠ
Prsni koš (lat. thorax) koštani je hrskavični kavez koji sadrži i štiti središnje organe dišnog i krvožilnog sustava. Oblikom je čunjast (uski vrh i široko dno), te je dulji straga nego sprijeda. Sa donje strane je zatvoren posebnim mišićem – ošitom (dijafragmom). Kosti prsnog koša sačinjavaju kralješci sklopljeni u jedinstvenu cjelinu nazvanu kralježnica, rebra i prsni koš. U prsnom predjelu kralježnice, kralješci se sa svoje bočne strane zglobljavaju sa rebrima praveći na taj način specifičnu tvorevinu – prsni koš. U prsnom košu postoji 12 pari rebara koji se sa prednje strane (gornjih sedam) zglobljavaju sa prsnom kosti i tako cijeli prsni koš dobiva cilindričan oblik. Zaokružen sustav, kralježak, rebrani lukovi i grudna kost čine tipičan oblik prsnog koša.
4.3. ZDJELICA
Zdjelica (lat. pelvis) koštani je obruč kojeg čine dvije plosnate zdjelične kosti: krstačna kost (lat. os sacrum) i trtična kost (lat. os coccygis), koje se straga hrskavicom i vezivom čvrsto drže za križnu kost kralježnice te se nalazi na donjem kraju kralježnice. Zdjelica prenosi težinu tijela na donje udove. Zdjelica još služi kao zaštita organa smještenih u tom prostoru (naročito ženski spolni sustav), te kao polazište mišića. Zdjelica je podjeljena na veliku (lat. pelvis major) i malu zdjelicu (lat. pelvis minor), terminalnom prugom. U porodništvu osobitu važnost imaju veličine pojedinih dijelova male zdjelice (tijekom normalnog poroda, novorođenče prolazi kroz malu zdjelicu i svaka nepravilnost oblika ili promjena veličine može utjecati na ishod). Zdjelica muškarca i žene se razlikuje u obliku, što je uvjetovano različitom funkcijom. Zdjelica žene je šira i kraća. Sa kostima zdjelice uzglobljuje se sa svake strane po jedna bedrena kost.
5. KOSTI UDOVA
Kosti ruku i nogu sa kralježnicom su povezane karličnim, odnosno ramenim pojasom i zajedno čine kostur udova.
5.1. KOSTI RAMENOG POJASA
Rameni pojas čine ključna kost i lopatica.
· Lopatica je zglobom povezana uz najjaču kost ruke – nadlaktičnu kost (Humerus). Ta se kost u ramenom zglobu može okretati u potpunom krugu. Za nadlaktičnu kost u lakatnom zglobu vežu se dvije podlaktične kosti: lakatna kost (Ulna) i postrance od nje palčana kost (Radius).
· Ključna kost (lat. clavicula) ili ključnica je duga kost ramenog pojasa koja ima izgled blago zavojitog slova S. Ključna kost se nalazi položena vodoravno, na gornjoj strani prsnog koša. Ključna kost je uzglobljena sa prsnom kosti na medijalnom kraju i ramenim vrhom lopatice na lateralnom kraju. Ključna kost se obično dijeli na:
· Medijalni kraj (lat. extremitas sternalis)
· Srednji dio
· Lateralni kraj (lat. extremitas acromialis)
5.2. KOSTI RUKE
Kosti ruke : nadlaktica, podlaktica i šaka.
· Nadlaktica se sastoji od jedne kosti koja se naziva ramena kost (lat. Humerus). Ona predstavlja najveću kost gornjih ekstremiteta. Na nju su sa donje strane povezane kosti podlaktice.
· Podlaktica se sastoji od dvije kosti: palčana kost (lat. radius) i lakatna kost (lat. ulna). Palčana kost je duga kost koja se gore spaja sa ramenom kosti, a dolje sa lakatnom kosti. Sastoji se od tijela i 2 okrajka. Tijelo ima 3 strane: prednju, stražnju i zadnju. Gornji okrajak (lat. extremitas superior) se sastoji iz glave, vrata i kvrge. Donji okrajak (lat. extremitas inferior) sadrži zglobne površine koje se spajaju sa lakatnom kosti. Lakatna kost (lat. ulna) je kost koja se nalazi unutra u odnosu na palčanu kost. Gornji okrajak se spaja sa ramenom kosti, a donji sa kostima šake. Tijelo lakatne kosti ima 3 strane: prednju, unutrašnju i zadnju. Na gornjem okrajku se nalazi lakatni nastavak, kljunasti nastavak i koloturni urez. Na donjem dijelu se nalaze glava lakatne kosti i šiljati nastavak.
· Kosti šake izgrađuje 27 kostiju koje su raspoređene u 3 sloja:
· Kosti ručja (lat. ossa carpi) ima ih 8
· Kosti doručja (lat. ossa metavari) ima ih 5
· Kosti prstiju šake (lat. ossa digitorum manus)
Kosti ručja su raspoređene u 2 reda. Gornji (proksimalni) izgrađuju : čunasta kost, polumjesečasta kost, troroglja kost, graškasta kost. Donji (distalni) red izgrađuju : trapezna kost, trapezoidna kost, glavičasta kost i kukasta kost. Kosti doručja ima 5 i označavaju se rimskim brojevima počevši od palca. Kosti prstiju šake sastoje se iz kostiju koje se zovu članci. Postoje 3 vrste falangi : proksimalne, srednje i distalne. Svi prsti maju 3 članka izuzev palca koji ima 2 (proksimalni i distalni).
5.3. KOSTI NOGE
Kosti noge su: bedrena, lisna, goljenična i kosti stopala.
Bedrena kost koja se uzglobljuje sa svake strane zdjelice je jaka, teška i najduža kost u tijelu. Na donjem kraju, u koljenu, uzglobljuje se s goljeničnom kosti potkoljenice. Sveze koljenog zgloba sprijeda pojačava obla kost – iver. Pri pokretanju iver klizi preko zglobnih površina koljena. Kosti potkoljenice su goljenična i lisna kost, koja je kraća. U svojemu gornjem dijelu lisnjača je srasla sa goljenicom i ne uzglobljuje se s bedrenom kosti. Donji dio obiju kostiju potkoljenice uzglobljen je s kostima donožja, koje je sastavljeno od 7 kostiju raspoređenih u 4 reda. Najveća od njih, petna kost, služi za prihvat Ahilove tetive i nosi velik dio težine tijela. Slijedi 5 kostiju stopala koje odgovaraju kostima šake. One tvore luk stopala, a međusbno su povezane svezama. To daje mekoću i elastičnost koraku. Ako ti ligamenti popuste, zbog opterećenja se razvija spušteno stopalo – platfus.
6. NAJČEŠĆE BOLESTI KOSTIJU
Poremećaji u radu koštanog sustava mogu biti posljedica nedovoljnog ovapnjenja (rahitisa) ili prekomjerne razgradnje kostiju (osteoporoze).
6.1. OSTEOPOROZA
Osteoporoza je bolest pri kojoj se smanjuje količina kalcija (Ca) u koštanoj masi. Razvija se zbog neodgovarajuće prehrane, promjena u izlučivanju hormona važnih za izgradnju kosti (estrogena) ili zbog fizičke neaktivnosti. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca, i to kad jajnici prestanu proizvoditi estrogene. Ako osobe ne uzimaju dovoljno kalcija (Ca), kosti će biti krhke. U načelu nakon 35. godine gustoća kostiju postupno se smanjuje, ali se njihova pregradnja događa svakodnevno tijekom cijelog života. Kada se smanji hormonska regulacija pregradnje kostiju, da bi se održala, vrlo je važna stalna fizička aktivnost te osobe. Ako ne nastane samo hormonski debalans i fizička neaktivnost, nego je riječ i o relativno neodgovarajućoj prehrani, nastaju česti prijelomi kostiju (osobito zdjelice) već i pri manjim opterećenjima tijela. Danas se tehnički može snimiti sastav kostiju pa se osteoporoza otkriva na vrijeme. Uz poštovanje posebnih liječničkih uputa glede prehrane i fizičke aktivnosti, osteoporoza i njezine posljedice mogu se znatno smanjiti.
6.2. DISKUS HERNIJA
Diskus hernija (lumbalna, slabinska diskohernija) je pomjeranje diskova iz međukralježničnog prostora u slabinskom dijelu kralježnice, pri čemu dolazi do uklještenja nervnog korijena. Osnovni simptomi lumbalne diskohernije su :
· Bol u donjem dijelu leđa i nozi
· Sniženje senzibiliteta (utrnulost) u zahvaćenom području pritisnutog nervnog korijena
· Oslabljena pokretljivost stopala
· Sfinkterijalne smetnje (poremećaj mokrenja, stolice i potencije kod muškaraca)
Bol je najčeši simptom lumbalne diskus hernije. Obično se iz leđa spušta zadnjom ili spoljašnjom stranom noge do stopala. Pojačava se pri kašljanju i kihanju. Veoma je jaka i dugotrajana. Često onemogućava normalan san, što zamara pacijente i dodatno pogoršava stanje. Istovremeno sa bolom, javljaju se i snižen osjećaj i trnjenje u nozi, a moguća je i slabost stopala. Sfinkterijalne smetnje (poremećaj mokrenja, pražnjenja debelog crijeva i potencije kod muškaraca) su najteži, ali srećom i najrijeđi simptomi lumbalne diskus hernije.
6.3. PAGETOVA BOLEST
Pagetova bolest je kronični poremećaj pri kojem u nekim područjima kostura postoji nenormalan rast kostiju, koje se povećavaju i postaju mekše. Ovaj poremećaj može zahvatiti bilo koju kost, ali najčešće zahvata zdjeličnu kost, bedrenu kost lubanju, goljeničnu kost kičmene kralješke, ključnu kost i nadlaktičnu kost. Uzrok Pagetove bolesti nije poznat. Ova se bolest ponekad pojavljuje obiteljski, ali nije poznat način nasljeđivanja. Neki dokazi ukazuju na mogućnost virusne infekcije. Pagetova bolest obično nema simptoma. Kad se pojave simptomi, kao što je ukočenost zglobova i umor, obično se razvijaju sporo i neprimjetno. Može se pojaviti bol u kostima, povećanje i deformacije kostiju. Bol u kosti je duboka, probadajuća i ponekad jaka, a noću se može pogoršati. Povećani dio kosti može pritiskati živce, što uzrokuje dodatnu bol. Ponekad u Pagetovoj bolesti nastane bolni osteoartritis u susjednim zglobovima. Pagetova bolest se često otkrije nakon RTG snimanja ili laboratorijskih testova poduzetih zbog drugih razloga. Inače se dijagnoza može potvrditi RTG prikazom nenormalno promijenjenih kostiju i laboratorijskim testom za određivanje vrijednosti alkalne fosfataze, enzima značajnog u oblikovanju kosti. Scintigrafija kostiju pokazuje koje su kosti zahvaćene. Osobe koje imaju Pagetovu bolest zahtijevaju liječenje samo ako simptomi izazivaju tegobe ili imaju povećan rizik od komplikacija kao što su gubitak sluha, upala zglobova ili deformacije. Acetilsalicilna kiselina (aspirin), nesteroidni protivupalni lijek, i analgetici kao što je paracetamol često smanjuju bol u kostima. Ako se jedna noga skrati ortopedska pomagala mogu olakšati hod. Ponekad su potrebni kirurški zahvati kako bi se oslobodio ukliješteni živac ili zamijenio artritični zglob.
6.4. OSTEOMALACIJA
Osteomalacija je naziv za poremećaj mineralizacije kostiju (nakon završetka rasta). Osteomalacija je, kod djece koja nisu završila rast, uvijek udružena zajedno sa rahitisom, a nakon kraja rasta, više ne može se govoriti o rahitisu nego samo o osteomalaciji. Česti uzroci osteomalacije su nedostatak vitamina D zbog nedovoljnog izlaganja sunčevom svijetlu ili nedovoljne prehrane, bolesti bubrega ili probavnog sustava i različiti lijekovi. Klinička slika u ranoj fazi bolesti je bol na pritisak, koja kasnije postaje difuzna i koju prati slabost mišića. Kako bolest napreduje kosti postaju sve osjetljivije, pa vrlo lako može doći do prijeloma. Biokemijski nalaz koji upućuje na osteomalaciju je siženje razine vitamina D u krvi. Radiološkim pretragama nalaze se prosvjetljenja kosti koja odgovaraju zonama demineralizacije kosti. Osteomalacija uzrokovana nedostakom vitamina D, liječi se primjenom kapi vitamina D.
7. ZAKLJUČAK
Sistem organa za pokretanje predstavlja veoma važnu organizacijsku cjelinu za funkcioniranje cjelokupnog organizma. Čovjek ima najkompleksniji kostur u odnosu na sve ostale kralježnjake. Da bi se sistem održao u ravnoteži, svi njegovi dijelovi moraju besprijekorno funkcionirati. Zdravlje lokomotornog sustava mora se održavati tjekom cijelog života konzumirjući odgovarajuću prehranu, stalnom fizičkom aktivnošću i unošenjem vitamina i minerala putem ishrane.
Prilikom bavljenja sportom, plesom, u igri ili samom nepažnjom, može doći do ozljeda koje se manifestuju kao lomovi, uganuća i isčašenja kostiju ili zglobova. To izaziva jaku bol i najčešće nemogućnost kretanja ili pomicnja ozlijeđenog dijela tijela.
Zbog toga je jako važno paziti na zdravlje kostiju kako ne bi ugrozili mogućnosti kretanja i obavljanja svakodnevnih poslova.
8. LITERATURA
1. M. Slijepčević, M. Boranić, J. Matekalo- Draganović: Čovjek, zdravlje i okoliš, Školska knjiga, Zagreb, 2002.
2. I. Regula, M. Slijepčević: Životni procesi, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
3. Z.Nedić, K.Čamber: Biologija, priručnik za srednje strukovne škole, Grafolade-Ugljara, Orašje 2014.
4. Keros, Andreis, Gamuln: Anatomija i fiziologija, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
5. P. Keros, D.Chidy: Anatomski atlas, Mosta d.o.o., Zagreb, 2002.
Nema komentara:
Objavi komentar