Ljekovita svojstva biljaka

Ljekovito bilje se koristi u službenoj ili narodnoj medicini za liječenje bolesti ili očuvanje zdravlja ljudi. Znanost koja se bavi izučavanjem ljekovitog bilja, odnosno drogama biološkog porijekla naziva se farmakognozija.
U biljnoj se medicini rabe cijele biljke ili njihovi djelovi za liječenje bolesti i održavanje dobrog zdravlja. To je najstariji poznati oblik medicine koji se provodi tisućama godina. Povijest liječenja biljem je povijest medicine općenito. Čak postoje dokazi da se biljna medicina provodila prije postanka pisanih zapisa. Prvi zapisi potječu iz Kine iz 2800. Godine pr.n.e. i govore o 366 ljekovitih biljaka. Grčki liječnik Hipokrat ostavio je popis od 400 ljekovitih biljaka od kojih je većina u upotrebi i danas.
Stručnjaci u liječenju ljekovitim biljem liječe cijelu osobu rabeći cjelovite biljne lijekove kako bi stimulirali tijelo da se samo iscijeli. Ljekovite se biljke pažljivo biraju da bi zadovoljile pacijentove potrebe i izliječile bolest. Dok su suvremeni lijekovi individualni spojevi izolirani iz biljnog izvora (danas sve više sintetizirani u laboratoriju), biljna medicina obuhvaća stotine ili tisuće različitih spojeva. Stručnjaci za ljekovito bilje vjeruju da svojstva i terapeutski učinci biljne medicine potječu od kombiniranja djelovanja većeg broja sastavnih djelova koji zajednički djeluju.
Sigurnost biljne medicine je vrlo visoka, a nuspojave rijetke. Međutim, ne može se uzeti zdravo za gotovo da su biljke uvijek sigurne samo zato što su prirodne. One sadrže složene mješavine kemikalija, a svaki je pacijent jedinstvena osoba s osobnim reakcijama. Važno je posavjetovati se sa stručnjakom i držati se propisane doze.

SAKUPLJANJE LJEKOVITOG BILJA

Osnovna pretpostavka za sakupljanje je poznavanje ljekovitog bilja. Poznajemo li ga jasno je da ćemo ljekovito bilje sakupljati u pravo vrijeme, na pravom mjestu, pravu vrstu i na pravilan način. Iskustvo je pokazalo da najbolje rezultate u liječenju postižemo sa svježe ubranim biljem što je za uspjeh u liječenju teških oboljenja neophodno potrebno.
Svježe bilje možemo sakupljati u rano proljeće, katkada već od kraja veljače pa sve do studenoga. Poneko štoviše nalazimo čak i zimi, pod sniježnim pokrivačem ako smo zapamtili gdje mu je stanište (npr. rosopas obični). Za zimu valja osigurati zalihu suhoga bilja, ali ne preveliku. U tu svrhu ga sakupljamo u vrijeme kada ima najviše ljekovitih sastojaka.
Pri tom pazite na sljedeću uputu: berite samo zdravo, čisto bilje, bez nametnika! Bilje sakupljajte za sunčanih dana kada je ono suho i kada nema rose. Ne sakupljajte ga na poljima gnojenim umjetnim gnojivom, livadama, na obalama nečistih, zagađenih voda, na željezničkim nasipima ili u blizini jako prometnih cesta, autoputeva i industrijskih postrojenja. Pri sakupljanju cvjetove i lišće ne valja pritiskati ni upotrebljavati plastične vrećice ili torbe jer se bilje  u njima znoji i kasnije u sušenju pocrni.

SUŠENJE LJEKOVITOG BILJA
Prije sušenja biljke ne peremo, ali ih sitno narežemo. Sakupljeno bilje rasprostremo na platno ili neštampani papir i što prije osušimo u sjeni ili u zračnim, toplim prostorijama (potkrovlje). Korijenje, kore ili jako sočne dijelove često sušimo i uz pomoć umjetnog izvora topline. Pri tom temperatura ne smije prijeći 35° C. Dobro oprano korijenje, bijelu imelu i vrbovicu najbolje je narezati prije sušenja. Samo dobro osušeno bilje možemo sačuvati za zimu. Za to su najprikladnije staklenke ili zatvorene kartonske kutije.
Treba izbjegavati plastične i metalne posude te bilje treba  zaštititi od svjetla. Opskrbiti se treba samo za jednu zimu jer bilje s vremenom izgubi svoju ljekovitu moć. Svaka nam godina daruje novi biljni blagoslov.


 PRIPREMA ČAJA
Oparak s vrućom vodom: Svježe bilje treba narezati u propisanoj količini i staviti u staklenu ili neku drugu, ali ne metalnu posudu. Vodu zagrijemo do ključanja i prelijemo preko pripravljenoga bilja. Svježe bilje samo vrlo kratko ostaje u vreloj vodi (dovoljno je pola minute). Čaj mora biti posve svijetao: svjetložut ili svjetlozelen. Opareno osušeno bilje mora odstajati nešto duže (jednu do dvije minute). Tako pripravljen čaj je znatno djelotvorniji i ljepši za oko. Korijenje stavimo u propisanu količinu hladne vode, kratko prokuhamo i pustimo da stoji 3 minute. Dnevno potrebnu količinu čaja nalijemo u termos-bocu i pijemo, u skladu s uputama, gutljaj po gutljaj. Obično se uzima do vrha puna čajna žličica bilja na četvrt litre vode, inače prema uputi za svaku pojedinačnu biljku.

Hladna iscrpina: Mnoge biljke (npr. crni sljez, bijela imela ili iđirot) ne smiju se popariti, jer uslijed djelovanja topline izgube ljekovitu moć. Od njih pripravljamo čaj kao hladnu iscrpinu. Za svaku pojedinu biljku navedenu količinu ostavimo u hladnoj vodi 8 - 12 sati, zatim samo malo zagrijemo na temperaturu za pijenje i dnevnu količinu čuvamo u tenmos-boci prethodno ispranoj vrućom vodom. Hladna iscrpina pomiješana s naljevom je najbolji način uporabe ljekovitog bilja: bilje ostavimo preko noći u polovici propisane količine hladne vode, ujutro procijedimo. Tada s drugom polovicom vode poparimo ostatke bilja i ponovo procijedimo. Hladni pripravak i vrući naljev sada pomiješamo. Tako pripremljen čaj sadrži djelotvorne tvari, koje su topljive samo u hladnoj ili samo u vrućoj vodi
TINKTURA (ESENCIJA)
Tinkture su također iscjedine (ekstrakti), koje dobivamo s 38-40 % rakijom od žitarica ili voća. Bocu ili neku drugu posudu koju možemo zatvoriti napunimo rastresito do grla s izabranim biljem i prelijemo ga s žitnom ili voćnom rakijom. Ostavimo ju na toplom (oko 20°C) dobro zatvorenu 14 dana ili čak i duže, češće protresemo, zatim procijedimo i ostatak iscijedimo. Tinkture uzimamo u obliku kapi, razrijeđene s čajem, u vidu obloga ili ih koristimo za masažu.
SVJEŽI SOK
Svježe biljne sokove koristimo u obliku kapljica ili njima premažemo oboljela mjesta na tijelu. Pripravljamo ih uz pomoć sokovnika, koji bilje isjecka i istovremeno iscijedi. Sokovi moraju biti dnevno svježe pripravljeni. Napunjene u dobro zatvorene staklenke možemo ih čuvati u hladnjaku i nekoliko mjeseci.
BILJNA KAŠA
Stabljike i lišće smrvimo s kuhinjskim valjkom na drvenoj dasci u lisnatu kašu. Kašu namažemo na lanenu krpu, položimo na bolesno mjesto, zavijemo maramom i održavamo toplim. Takav oblog može ostati preko noći.
OBLOZI OD BILJA OMEKŠANOG NA PARI
Pustimo da u loncu zavrije voda, preko njega stavimo cjedilo u koje smo stavili svježe ili osušeno bilje i sve prekrijemo. Nakon nekoga vremena smekšano, toplo bilje stavimo u rijetku platnenu maramu i stavimo na oboljelo mjesto. Sve prekrijemo s vunenom maramom i čvrsto zavijemo s još zavoja. Ne smijemo osjećati hladnoću. Ostavimo ih na bolnom mjestu dva sata ili preko noći.
PRIPRAVLJANJE MASTI I ULJA
Sitno narežemo dvije pune pregršti bilja. 500 grama svinjske masti zagrijemo do temperature za pečenje odrezaka. Bilje pomiješamo s vrućom masti, kratko prepržimo, promiješamo, maknemo tavu sa štednjaka, pokrijemo i pustimo da se hladi preko noći. Sutradan sve malo zagrijemo, procijedimo kroz lanenu krpu i još toplom mašću napunimo pripravljene staklenke ili druge primjerene posude. Ulje pripravljamo na sljedeći način: cvjetovima ili biljem napunimo bocu rastresito sve do grla i prelijemo s hladno prešanim maslinovim uljem, tako da je ulje dva prsta iznad cvjetova ili bilja. Ovo treba odstajati 14 dana na suncu ili blizu izvora topline.

BILJNE KUPKE
Potpuna kupka: Odgovarajuće bilje preko noći namočimo u hladnu vodu. Za kupku trebamo jedno vjedro (6 - 8 litara) potpuno svježega ili 200 grama suhoga bilja. Sljedećega dana sve zagrijemo, procijedimo i ulijemo u vodu za kupanje. Kupanje traje 20 minuta. Srce mora biti izvan vode. Nakon kupanja se ne obrišemo, nego se omotamo ručnikom ili ogrtačem za kupanje i u krevetu se preznojimo jedan sat.

Sjedeće kupke: Za sjedeću kupku potrebno nam je samo pola vjedra svježega ili oko 100 grama suhoga bilja: postupak je isti kao kod pripreme potpune kupke. Visina vode u kadi mora sezati preko bubrega. Treba voditi računa o posebnim uputama za svako pojedino bilje te vodu uporabljenu bilo za jednu ili drugu vrstu kupke možemo još dva puta koristiti ako ju ponovo zagrijemo.

KAMILICA (Matricaria chamomilla)
Ima također imena: titrica, ljekovita kamilica, kamomila, maternjak, bijela rada, žabnjak, gorčak, materičnjak, matičnjak, kokotnjak, kokornjak, jarmen, raman, hermanek, bijeli žabljak, gamilica, zimski komoračić.
Raste na oranicama, glinastom tlu, šumskim livadama, padinama, žitnim i kukuruznim poljima, djetelištu, krumpirištima i repištima. Zbog pretežite upotrebe umjetnog gnojiva i uništavanja korova kemijskim sredstvima, naša dragocjena kamilica postaje sve rjeđa. Osobito je česta nakon zima bogatih snijegom i vlažnih proljeća. Cvjetište je, za razliku od divlje kamilice šuplje, miris aromatičan i ugodan. Cvjetne glavice beremo od svibnja do kolovoza, najbolje oko podneva po suncu.
Pomaže kod nadimanja, proljeva, osipa, katara i drugih bolesti želuca, kod smetnji ili izostanka menstruacije i drugih tegoba u trbuhu, kod nesanice, upale pasjemenika (epididimisa), temperature, bolnih rana i zubobolje. Kamilica pospješuje znojenje, ublažava bol, smiruje grčeve, osim toga dezinficira i protuupalno djeluje kod svih vrsta upala, posebno onih sluznice. Izvana ju koristimo za obloge i ispiranje upaljenih očiju, upale očne spojnice, kod kožnih osipa koji izazivaju svrab i suzenje, za grgljanje kod zubobolje i za ispiranje rana.
Priprema čaja: Vrhom punu čajnu žličicu kamilice stavimo na 1/4 litre vode, samo oparimo i pustimo da kratko odstoji.
Dodatak za kupke: Za kupke uzmemo dvije pune šake, a za umivanje lica i pranje glave punu šaku kamiličinih cvjetova, oparimo i ostavimo da odstoji.
Oblozi: Preko vrhom pune žlice kamilice prelijemo 1/4 litre vreloga mlijeka, procijedimo i od toga pravimo tople obloge.
Kamiličina para (Inhaliranje kamilicom): Vrhom punu žlicu kamilice prelijemo s jednom litrom vrele vode. Pokriveni ručnikom udišemo paru.
Biljna vrećica: Lanenu vrećicu napunimo sa suhim kamiličinim cvjetovima i zašijemo. Na suhoj tavi dobro zagrijemo i stavimo na oboljelo mjesto.
Ulje od kamilice: Bočicu rastresito napunimo do grla sa svježim kamiličinim cvjetovima, ubranim za sunčana dana, i prelijemo s hladno istisnutim maslinovim uljem. Ulje mora prekriti cvjetove. Dobrozalvorenu bocu ostavimo 14 dana na suncu. Čuvamo u hladnjaku!
Mast od kamilice: 250 g svinjske masti zagrijemo na temperaturu pečenja, u nju dodamo dvije pune šake svježih kamiličinih cvjetova; kad se sve zapjeni, promiješamo, zaklopimo i sve zajedno ostavimo preko noći na hladnom mjestu. Sljedeći dan još jednom malo zagrijemo i istisnemo kroz lanenu krpu. Na osnovu iskustva najbolje je napravrti ovako: lanenu krpu stavimo u sito, objesimo nad cjediljku i istisnemo. Mast će biti tako ravnomjerno izmiješana i ulivena u čiste staklene čaše ili lončiće.


NEVEN (Calendula officinalis)
Među domaćim biljem neven zauzima zapaženo mjesto. U narodu ga još nazivaju: poljski neven, žutelj, poljski ognjac, vrtni ognjič, prstenčac, zimorod. Ubraja se u red biljaka koje pomažu kod raka ili raku sličnih čireva. Nalazimo ga u mnogim vrtovima na selu, katkada podivlja i raste na strminama. Kako je zbog svoje ljekovitosti opet postao'poznat i cijenjen u narodu ne nalazimo ga samo u vrtovima nego i na poljima. Neven dosegne visinu od 30 do 60 cm, cvjetna mu je glavica žuta ili narančastožuta, stabljike i listovi su sočni, na dodir ljepljivi. Postoji više različitih vrsta: s punim cvjetnim glavicama, sa svijetlim ili tamnim prašnicima. Njihova je ljekovitost jednake vrijednosti.
U narodnoj se medicini sakupljaju i koriste cvjetovi, stabljike i listovi. Valja ga brati po jakom suncu jer je tada njegova ljekovita moć najjača. Svježega s vrta možemo brati sve do u kasnu jesen, ako ga ne uništi jaka slana.
Čajni oparak: Stavimo vrhom punu čajnu žličicu bilja na 1/4 litre vode.
Sjedeće kupke: Dvije vrhom pune pregršti svježega ili 100 g suhoga bilja za jednu sjedeću kupku.
Pranje: Na 1/2 litre vode dolazi jedna vrhom puna velika žlica bilja.
Tinktura: Punu šaku cvjetova ostavimo u 1 litri prave rakije 14 dana na suncu ili na toplom mjestu (oko 20 °C).
Mast od nevena: Dvije vrhom pune pregršti nevena (listovi, stabljike i cvjetovi) sitno narežemo. 500g crijevne masti od prirodno hranjene svinje ili dobre svinjske masti zagrijemo do temperature pečenja odrezaka. U vruću mast dodamo narezan neven; prepržimo, promiješamo i skinemo sa štednjaka. Pokrijemo i ostavimo sve da stoji 1 dan.
Sljedeći dan sve malo zagrijemo i procijedimo kroz lanenu krpu u pripremljene, čiste posude.
Svježi sok: Listove, stabljike i cvjetove operemo i još vlažne procijedimo u sokovniku



 MAJČINA DUŠICA (Thymus serpyllum)
Narodna imena su još: babja dušica, dušica, vušica, vrisak, divlji bosiljak, tamjanika, papric, pepriš, paponak, bukovica, čabrac, timijan. Raste na sunčanim međama, na kamenjaru, na suhim šumskim rubovima, te na malim mravinjacima na livadama. Treba jako puno topline i sunca zbog čega najčešće raste na kamenim površinama i alpskim planinskim pašnjacima, gdje je toplota zemlje posebno jaka. Pri sunčevoj podnevnoj jari iz šarenoljubičastih okruglastih cvatova širi se aromatičan miris koji privlači kukce i pčele.
 Još u antici je majčina dušica bila dobro poznata. Iz usmene predaje se zna: "Majčina dušica je prije svega oštra i žestoka. Potiče mokrenje i menstruaciju, pospješuje pobačaje, a kod normalnoga porođaja ubrzava dolazak djeteta na svijet. Od nje pripravljen napitak čisti osjetljive unutarnje djelove tijela."
Priprema čaja: Vrhom punu čajnu žličicu bilja prelijemo s 1/4 litre upravo prokuhane vode i ostavimo da kratko odstoji.
Dodatak kupki: Za potpunu kupku trebamo 200 g bilja
Tinktura od majčine dušice: Cvatima, ubranim po podnevnom suncu rastresito napunimo bocu do grla, prelijemo s 38 - 40 % -tnom žitnom ili voćnom rakijom i ostavimo 14 dana na suncu.
Ulje majčine dušice: Cvatima, ubranim po podnevnom suncu rastresito napunimo bocu i prelijemo s hladno istisnutim maslinovim uljem tako da ono stoji za širinu dva prsta iznad cvjetova. Bocu ostavimo 14 dana na suncu ili u blizini drugog izvora topline.
Biljni jastučići: Biljem napunimo jastučnicu i zašijemo.
Sirup od majčine dušice: Cvjetove i stabljike, koje smo nabrali po sunčanom vremenu pri stavljanju u staklenku smočimo mokrim rukama. Staklenku napunimo naizmjence zbijenim redovima bilja i sirova šećera. Sve zajedno ostavimo oko tri tjedna na suncu. Kod cijeđenja valja cvjetove i stabljike, koji su natopljeni šećerom isprati sa sasvim malo vode koju dolijemo sirupu. Stavimo sirup na električni štednjak na najnižu temperaturu, da se zgusne, ne smije zakuhati. Sirup ne smije biti ni prerijedak ni pregust, zbog toga ga jednom ili dva puta ohladimo, da bismo ga mogli probati.

VELIKA KOPRIVA (Urtica dioica)
Još neka narodna imena: kopriva obična, žara, žarnica, žegavica, pitoma kopriva. Jedan je liječnik u radijskom predavanju upozorio na to da se kopriva ubraja među najljekovitije biljke za koje znamo.
Kopriva je, počevši od korijena, preko stabljike i listova do cvjetova, ljekovita. Najbolja ljekovita biljka za čišćenje i ujedno tvorbu krvi jest kopriva. Dobro djeluje na gušteraču a čaj od koprive snižava šećer u krvi. Isto tako liječi oboljenja i upale mokraćnlh puteva te s bolesti prouzročen zastoj mokraće. Istodobno pospješuje probavu, pa je posebno preporučljiva za proljetnu kuru.
 Kod vodene bolesti kopriva pomaže jakim odvajanjem vode. Sa svojim krvotvornim tvarima liječi bljedilo, slabokrvnost, anemiju i druge teške bolesti krvi. Zajedno s ostalim ljekovitim biljem koprivu također uspješno koristimo u liječenju leukemije. Bolujemo li od bilo koje vrste alergije (tu se ubraja i peludna groznica), valja duže vrijeme piti čaj od koprive. Kopriva smanjuje osjetljivost na prehlade i pomaže pri kostobolnim i reumatskim oboljenjima. Za oporavak rijetke i oštećene kose dobro je prati kosu u vodi prokuhanoj sa svježom koprivom i dodatno u vodi prokuhanoj s korijenom koprive. Posebno korisna za svaku kosu je tinktura od koprive koju svatko sam može pripraviti od korijena koprive izvađenog u proljeće ili u jesen.

Čajni oparak: Uzmemo 1 punu čajnu žličicu na 1/4 litre vode, samo oparimo, kratko vrijeme neka odstoji.
Koprivina tinktura: Korijenje, iskopano u proljeće ili jesen, operemo četkom, sitno nasjeckamo i napunimo bocu do grla. Prelijemo s 38 - 40 % žitnom rakijom, ostavimo da stoji 14 dana na toplom mjestu.
Kupke za noge: Pune dvije šake dobro opranoga i iščetkana korijenja i svježe koprive (stabljika i listovi) namočimo preko noći u 5 litara vode i slijedeći dan zagrijemo do ključanja.
Noge peremo 20 minuta u vodi toploj, koliko možemo podnijeti. Koprive ostanu za to vrijeme u vodi. Ovu kupku možemo ponovo zagrijati i koristiti još 2 do 3 puta.
Pranje glave: 4 -5 punih šaka svježe ili osušene koprive u 5-litarskom loncu napunjenom s hladnom vodom zagrijemo na laganoj vatri do ključanja. Ostavimo da stoji 5 minuta. Ako koristimo korijenje koprive, namočimo tijekom noći punu šaku u hladnu vodu, te sljedeći dan zagrijemo do ključanja i tada pustimo da odstoji 10 minuta. Za pranje glave u tom slučaju koristimo čvrsti (natrijev) sapun.