Klokani su porodica iz reda Diprodontia i najpoznatiji su tobolčari. Postoji veliki broj vrsta od kojih su najpoznatiji Crveni klokan, Istočni sivi klokan i Zapadni sivi klokan.
Glava im je relativno mala i izdužena s velikim ušima, te imaju povećana dva donja sjekutića koji kod zagrizanja dolaze do tvrdog mjesta na nepcu iza gornjih sjekutića. Takav ugriz omogućuje im da i tvrd biljnimaterijal mogu odgristi. Prednje noge imaju pet prstiju i služe uzimanju hrane ili podupiranju. Na stražnjim nogama nemaju prvi prst, drugi i treći su srašteni i čine jedan, najsnažniji, dok je peti srednje velik.
Klokani su biljožderi koji se hrane raznim biljkama a mikroorganizmi u višedjelnom želucu pomažu kod probave teško probavljive hrane, a ponekad pojedenu hranu ponovo žvaču. To je omogućilo, da klokani mogu preživjeti i u područjima s vrlo škrtom vegetacijom.
Piju malo vode jer većinu dobivaju iz biljaka kojima se hrane tako da bez vode mogu preživjeti mjesecima. Hrane se pretežno predvečer i noću, a danju se odmaraju u hladu.
Zanimljiva činjenica je ta, da ženke klokana imaju tobolac. To je kožni nabor s otvorom na vrhu, koji pokriva bradavice kako bi mladunče zaštitio tijekom razvoja. Podupiru ga dvije tobolčane kosti izrasle iz stidnih kostiju poput slobodno stršećih žbica. Mladunče u tobolac iz tijela majke dolazi kao nerazvijeni fetus i tamo ostaje dok se sasvim ne razvije. Ženka na svijet donosi samo jedno (vrlo rijetko dva) mladunče. Kod mnogih vrsta dolazi do "odgođenog koćenja": neposredno nakon što okoti jedno mladunče, ženka se ponovo pari. No taj embrio "miruje" dok prethodni mladunac definitivno ne napusti tobolac. Tek tada se dalje razvija i dolazi na svijet. Smisao toga bi mogao biti da, ako u surovom okolišu mladunac ugine ili ga majka iz nekog razloga mora napustiti, novi mladunac može vrlo brzo doći na svijet. U dobi od 6 mjeseci mladunče prvi put izlazi iz tobolca, a sa osam su preveliki da bi ulazili u njega. Majka za svako od svojih mladunaca luči drugačije mlijeko, primjereno starosti određenog mladunca. U Australiji mladunce svih tobolčara nazivaju "Joeys".
Ime klokana koje se na engleskom piše «kangaroo», dolazi iz aboridžinskog jezika, a znači «ne razumijem». Naime, kad su Europljani stigli u Australiju i vidjeli ovu neobičnu životinju pitali su Aboridžine kako se ona zove. Kako Aboridžini nisu razumjeli što ih Europljani pitaju to su im i rekli na njihovom jeziku, a Europljani su shvatili da je «kangaroo» ime životinje, što se održalo do danas. Postoji čak 47 različitih sličnih vrsta tobolčara čiji naziv na engleskom završava na –roo (kangarro, wallaroo i sl.), a poznata je i vrsta vrlo slična kangaroo-u ili klokanu, ali mnogo manja = Wallabi. Klokani postižu brzinu do 75 km/h, skaču do 9 m daljine, 3 m visine, a zahvaljujući dugačkom i čvrstom repu mogu se kretati unatrag. Klokani žive od 6 do 20 godina.
Nema komentara:
Objavi komentar