Hranjive tvari u organizmu

Hranjiva tvar ili nutrijent jest tvar koja utječe na energetsku i biološku vrijednost hrane. Uzimanje hrane bitno je za opskrbu organizma energijom te za normalno stvaranje i nadoknađivanje tjelesnih sastojaka. Konzumacija hrane i unošenje hranjivih sastojaka te njihova apsorpcija su čovjekova svakodnevnica o kojoj ovisi kvaliteta življenja. Kako bi se energija što bolje oslobodila i iskoristila potrebno je imati uravnoteženu prehranu i znati vrijednost hranjivih tvari. Energija koja se oslobodi u metabolizmu veže se na posebne prenositelje i pohranjuje za kasniju upotrebu. Osim za izvor energije sastojci hrane ili njihovi razgrađeni produkti služe kao osnovni građevni materijal tijelu da stvori vlastite sastojke. Takvi su procesi nisu bitni samo za rast,nego se također odvijaju tijekom čitavog čovjekovog života. Neprestana razgradnja i propadanje vlastitih stanica i tjelesnih sastojaka zahtijevaju neprestano nadograđivanje, odnosno obnavljanje. Pored toga hormoni,enzimi i obrambene tvari moraju se stalno iznova sintetizirati. Sinteza novih sastojaka je anabolizam,a razgradnja se naziva katabolizam. Ti su procesi,kao i dobivanje energije neprestano u stanju dinamičke ravnoteže koju zovemo homeostazom.

 Ugljikohidrati su građeni od različitog broja atoma ugljika i vode. Prema dužini lanca postoje :monosaharidi, disaharidi, oligosaharidi i polisaharidi.U ugljikohidrate također ubrajamo i druge tvari koje u spoju imaju šećer a to su : aminošećeri i šećerni alkoholi . Minimalne količine ugljikohidrata potrebne na dan iznose 100 do 200 g, a normalnom količinom smatra se 300 do 400 g. Ukupna masa ugljikohidrata bi trebala sadržavati od 50 do 55% energetske vrijednosti. Najveći dio ugljikohidrata je biljnog podrijetla a to je škrob. U procesu probave razgrađuje se u glukozu  te se u tom obliku upija. Glavni izvori škroba su žitarice i krumpir. Ugljikohidrati se u tijelu skladište u rezerve u obliku glikogena ,posebno u jetri i mišićima. Ukoliko se prehranom ne unosi dovoljno ugljikohidrata,tijelo poseže za masnim rezervama. Monosaharidi su glukoza, fruktoza i galaktoza. To su jednostavni šećeri koji su najrasprostranjeniji ugljikohidrati u prirodi. Glukoza se još naziva i grožđani šećer . D-glukoza je najrasprostranjeniji i najvažniji ugljikohidrat. Glukoza je temeljna za izgradnju važnih sastojaka tijela kao što su riboza, deoksiriboza i drugi. Ona je također osnovni izvor energije posebno za neka tkiva. Pri normalnim uvjetima tkivo mozga svoje energetske potrebe zadovoljava isključivo glukozom. Fruktoza se razlikuje od  glukoze po tome što umjesto aldehidne sadržava keto-skupinu. Fruktoza je vrlo sladak šećer koji je dobro topljiv u vodi. Galaktoza je monosaharid koji je bitan za održavanje bakterijske flore crijeva. Slobodna fruktoza česta je u voću a vezana na glukozu čini disaharid saharozu. Saharozu nazivamo i običnim šećerom. Dobiva se iz šećerne repe i šećerne trske. Drugi disaharid je laktoza ili mliječni šećer koji je za dojenčad glavni ugljikohidrat koji se dobiva majčinim mlijekom. Maltoza je disaharid koji se naziva sladni šećer, a nastaje hidrolizom škroba. Polisaharidi kao što su škrob i celuloza su biljnog podrijetla dok je glikogen životinjskog. Škrob je građen od 25%  amiloze i 75% amilopektina. Škrob čini više od polovice svih ugljikohidrata koji se unose hranom,a njegova razgradnja počinje već u ustima. Celuloze ima najviše u voću i povrću te je vrlo važan element ishrane. U pamuku je ima čak 98% . Glikogen primarno nastaje u stanicama jetre i mišića,ali može nastati i u stanicama mozga i želudca. Glukoza se iz glikogena brzo mobilizira.

Masti su organski spojevi s velikom ulogom u izgradnji živih bića. One služe za izvor energije i za biosintezu brojnih tvari. Masne kiseline mogu biti zasićene i nezasićene . U uravnoteženoj prehrani masti bi trebale činiti od 25 do 35% ukupno potrebne energije. Masti su nužne u čovjekovoj prehrani i kao izvor nekih masnih kiselina koje su potrebne organizmu,a ne može ih sam proizvesti pa ih zovemo esencijalne masne kiseline(bitne). Neesencijalne masne kiseline su prisutne u organizmu. Tijelo u rezerve može pretvoriti ogromne količine masti. Ukoliko uz to ide i preobilna prehrana može doći do pretilosti. Mnoge namirnice sadrže masti. Mast poboljšava okus hrane koju unosimo i usporava probavu hrane što sprječava prerani osjećaj gladi nakon jela. Masti su također važan izvor vitamina A,D,E i K. Masti utječu na razinu kolesterola u krvi. One osiguravaju normalno funkcioniranje organizma,održavaju strukture stanica te služe i kao izvor topline. Zasićene masne kiseline nalaze se u proizvodima životinjskog podrijetla i one podižu razinu lošeg kolesterola u krvi. Zbog toga je bitno paziti na njihov unos. Monozasićene masne kiseline podižu razinu dobrog kolesterola u krvi a smanjuju razinu lošeg. Masti se nikako ne smiju potpuno izbaciti iz prehrane,ali se treba ograničiti njihov unos.

Bjelančevine ili proteini su nužne kao izvor aminokiselina koje su tijelu potrebne za izgradnju vlastitih bjelančevina i drugih dušikovih spojeva. Najvažniji su čimbenik u rastu i razvoju svih tjelesnih tkiva. Sastavni su dijelovi svake stanice. Izgrađene su od 20 različitih aminokiselina. Ribosomi su tvornice bjelančevina. Ovisno o dobi i spolu potrebe za bjelančevinama se razlikuju. Djeci,trudnicama i ljudima koji rade teške poslove potrebne su u većim količinama nego ostalima. Bjelančevine imaju zadaću i da nadomjeste oštećene i odumrle stanice. Također su potrebne tijelu da stvara niz enzima,hormona i protutijela. Proteini grade i velik dio molekule hemoglobina koji prenosi kisik našim tijelom i dovodi ga do svih stanica. Proteini ili bjelančevine nalaze se u različitim vrstama prehrambenih namirnica. Hrana životinjskog podrijetla dobar je izvor bjelančevina. Biljka koja ima veću količinu bjelančevina je soja. Nedostatak bjelančevina javlja se zbog nedostatka hrane,osobito kvalitetne kao što su meso i mlijeko. Posljedice su razgradnja mišića i masnog tkiva,te slabljenje tjelesnih sposobnosti a kod djece dolazi i do prestanka rasta ukoliko su duže izvrgnuti nedostatku kvalitetne ishrane.

Vitamini su esencijalni nutrijenti koje tijelo ne može samo sintetizirati nego ih mora uzimati putem hrane. Postoje i provitamini koji sami po sebi nemaju vitaminsko djelovanje ali imaju potencijal da  u organizmu putem odgovarajuće pretvorbe prijeđu u vitamin. Pri normalnoj prehrani organizam ima dovoljno vitamina .

Uzroci nedostatka mogu biti:

-nedovoljan unos (jednolična i manjkava prehrana)

-povećane potrebe za vitaminima u tijelu (trudnoća,dojenačko doba)

-smanjena apsorpcija vitamina

Apsolutni nedostatak vitamina ili djelomični nedostatak izazivaju karakteristične simptome koji nestaju nakon liječenja određenim vitaminima. Apsolutni nedostatak vitamina se naziva avitaminoza.

S obzirom na topljivost vitamine dijelimo:

-topljivi u vodi (B i C)

-topljivi u mastima (svi ostali)

Vitamini se dobivaju sintezom i upotrebljavaju u liječenju. Označavamo ih slovima abecede, a mogu biti nazvani i prema svojem kemijskom imenu.