Po vrsti hrane koju koriste dijele se na: mesoždere, biljoždere, sveždere i parazite.
Mesožderi su životinje koje se hrane pretežno mesom. To su: mačkolike i psolike životinje, kitovi, ptice grabljivice, krokodili i dr.
Biljožderi se hrane pretežno biljkama. To su: deva, zebra, koala i dr.
Svežderi imaju sposobnost probavljanja hrane i biljnog i životinjskog porijekla. To su npr: medvjed, svinja, jež, vjeverica, vrana i dr.
Paraziti se hrane na štetu domaćina u kojem obitavaju. To su: dječje gliste, trakavica i dr.
Životinjsko carstvo se dijeli na različite podskupine, pa unutar toga dalje u porodice i dalje.
To se zove sistematika ili biološka klasifikacija koja je znanstvena disciplina, koja istražuje raznovrsnost organizama i njihove međusobne veze. Korijene suvremene sistematike sežu do sustava Carla Linnéa, koji je vrste poredao po skupinama s obzirom na njihove zajedničke fizičke karekteristike.
Stupanj: Čovjek
Domena: Eukarya
Carstvo: Animalia
Koljeno ili Odjeljak: Chordata
Potkoljeno ili pododjeljak: Vertebrata
Razred: Mammalia
Podrazred: Placentalia
Red: Primate
Podred: Haplorrhini
Porodica: Hominidae
Potporodica: Homininae
Rod: Homo
Vrsta: H. sapiens
Sisavci (Mammalia) su jedan od razreda unutar velike skupinje životinja s kralježnicom, a u tradicionalnoj sistematici su razvrstani u razred. U najuočljivije osobine sisavaca spadaju krzno i hranjenje podmlatka mlijekom – sisanje. To su toplokrvni kralježnjaci, koji imaju mliječne žlijezde koje stvaraju mlijeko tako da novorođenčad odmah ima raspoloživu hranu. Svi sisavci, osim odraslih kitova i dupina, imaju dlake na tijelu koje pomažu održavanju postojane tjelesne temperature. Kod sisavaca se razvilo sekundarno nepce, koje im omogućava disanje dok jedu, a građa lubanje im je ranije imala „prozor“, bila je otvorena preko očiju, a u međuvremenu se taj prostor zatvorio. Mozak im je dobro razvijen, a dvije polovice velikog mozga su povezane. Imaju srednje uho koje se sastoji od tri malene kosti koje pretvaraju i prenose zvuk do unutarnjeg uha, a u vratu imaju sedam kralježnjaka. Na svijetu danas postoji više od 4 000 vrsta sisavaca, koje se po nekim podjelama svrstavaju u 3 podrazreda:
1. Prasisavci ili jednootvori (Protheria) – su najstariji i naprimitivniji sisavci i rađaju mlade koji se iz jaja izlegu izvan majčina tijela
2. Tobolčari (Metatheria) – rađaju nerazvijene mlade koji se potom razvijaju u majčinu tobolcu (npr. klokani, koale i slične vrste)
3. Plodvaši ili viši sisavci ili placentalne životinje (Eutheria) – u koju podjelu, zoološki promatrano, spada i čovjek
VELIKE MAČKE
Velike mačke (Pantherinae) su potporodica porodice pravih mačaka (Felidae) koje spadaju u red zvijeri (Carnivora) koje, dalje, spadaju unutar razreda sisavaca. Rod (Panthera) unutar te potporodice čine četiri vrste s ukupno sedam podvrsta. U velike mačke ubrajaju se:
- Lav (Panthera leo)
- Jaguar (Panthera onca)
- Leopard (Panthera pardus)
- Tigar (Panthera tigris)
Leopard
Jaguar
PJEGE NA KRZNU
Sve velike mačke imaju na krznu određene pjege, čak i onda kada na prvi pogled nisu vidljive. Vrlo su vidljive kod leoparda, snježnog leoparda i jaguara, dok su kod tigra pruge zapravo produžene pjege. Nisu vidljive kod odraslog lava, ali ih imaju kao mladunčad.
JEZIČNA KOST
Velike mačke se od svojih manjih rođaka razlikuju građom jezične kosti. Ona se sastoji od sitnih košćica koje služe kao „pričvršćivač“ jezičnog mišića u mačje grlo. Uz pomoć elastične međuveze, velike mačke mogu povećati dovod zraka i na taj način mogu izazvati zvuk koji je tipičan za njih, a zovemo ga „rika“.
PANTHERA TIGRIS
Tigar (Panthera tigris) je najjača mačka na svijetu. Živi u azijskim džunglama, u Sibiru i jugoistočnoj Aziji, i pripada carstvu sisavaca. Ako je lav kralj životinja, tigar je car čije se carstvo proteže od Indije do istočne Kine te indonezijskog otoka Sumatre na jugu. Govorimo li o tigru kao vrsti, možemo zaključiti da su ove životinje u prošlosti obitavale na puno većem području koje se prostiralo sve do sjevernih tajgi Dalekog istoka te Indije. Nažalost, to veliko područje je danas razdijeljeno na više manjih cjelina. Njegova je razdioba dijelom uzrokovana geografskim značajkama kao što su planine, pustinje i mora, a sve više i djelovanjem čovjeka koji je krčenjem šuma i naseljavanjem suzio nekadašnje tigrovo carstvo.
OSOBINE
Poznato je 8 podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije vjerovatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm, a rep mu je dug oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg, a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je znatno veći. Dužina tijela može biti čak i 3 metra. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu od 400 kg (ženka 300 kg). Tigrovi su izvrsni plivači. U području Sundarbans plivaju i do 6 km od otoka do otoka snažno zamahujući nogama na tzv. „pseći način“. U vodi su svoji na svome, bilo da se radi o potjeri za plijenom ili tek želji da se
osvježe.
MOĆ I ELEGANCIJA
Tigar je najveća mačka. Tijelo mu je građeno tako da osigurava više snage nego brzine, s dubokim prsnim košem u kojem se nalaze velika pluća. Noge su mu relativno kratke, no vrlo mišićave. Zahvaljujući dugačkom uskom trupu kroz šumu se kreće elegantno i gotovo nečujno, bez obzira na svoju veličinu. Glava je velika, a čvrsta i široka njuška daje čeljustima maksimalnu snagu.
Tigar ima oštar vid. U mraku vidi čak 6 puta bolje od čovjeka. Njegov sluh je izoštren, a i njuh mu je vrlo dobro razvije. Osjet mirisa služi mu za pronalazak plijena, ali i za sporazumjevanje s drugim tigrovima, budući da se međusobno razlikuju po mirisu. Mirisom označava i svoj teritorij. Dugi brkovi dodatno su im osjetilo, vrlo korisno pri kretanju kroz gusto raslinje.
Dugi rep obično je na kraju savijen prema gore kako se ne bi vukao po tlu. Kad je tigar oprezan, vrh mu se repa trza, a kod susreta s drugim životinjama često je okomito uzdignut kao znak upozorenja.
Snažne tigrove ralje obično sadrže 30 zubi. Dugi očnjaci služe poput bodeža kojim zadaje plijenu smrtonosan ugriz.
HVATANJE PLIJENA
Sve vrste tigrova love sami, pri čemu se najviše oslanjaju na sposobnost neprimjetnog prikradanja i vrebanja kako bi nenadano zaskočio žrtvu. Tigar napada žrtvu s udaljenosti od 20-ak metara. Tu razdaljinu pređe u samo 3 ili 4 skoka. Na žrtvu skoči postrance, te je odmah obara na tlo. Vrlo mišićava ramena i prednje noge osiguravaju snagu za obaranje lovine. Tigar može oboriti plijen jednim udarcem svoje velike šape. Smrtonosnu oštrinu zakrivljenih kandži održava uvlačeći ih u šape kada mu nisu potrebne. Tigrovi obično ubijaju svoj plijen ugrizom u vrat (lomeći mu kralježnicu), a veću životinju svladavaju čvrstim i dugim ugrizom koji naposljetku rezultira smrću gušenjem. Lovinu zatim odvuku u zaklon, a meso koje ne pojedu odmah pažljivo sakriju za kasnije.
SAMOTNJAČKI ŽIVOT
Tigrovi su samotnjaci. Odrasle jedinke žive na precizno razgraničenim teritorijima koji se obično ne preklapaju s teritorijima drugih tigrova istog spola. Veličina teritorija ženki tigrova ovisi o kvaliteti staništa i o dostupnosti lovine; one će prisvojiti samo onu površinu koja osigurava dovoljan ulov za prehranu obitelji.
Mužjaci zauzimaju veće površine koje se preklapaju s teritorijima 3 do 4 ženke. Zato mnogi mužjaci, pogotovo mlađi, mogu ostati bez vlastitog teritorija. Oni su osuđeni na usamljenički način života te redovito prolaze teritorijima drugih mužjaka izbjegavajući sukobe. Mužjaci postaju spolno zreli u dobi od 4 – 5 godina i tada napuštaju okrilje obitelji kako bi pronašli vlastiti teritorij kojega će obilježiti mirisom urina i tragovima kandži na stablima. Grebanjem stabala ostavljaju istovremeno i vizualni i mirisni trag. Dominantni mužjak sposoban je zauzeti područje veličine 40 km2 te zasnovati nekoliko obitelji prije starosti.
Tigrovi oba spola redovito nadziru svoje područje i obilježavaju ga mirisnim i drugim oznakama na raznim mjestima. Takvim postupcima uspješno odvraćaju ostale tigrove od pokušaja naseljavanja na njihovim obilježenim teritorijima.
UDVARANJE I PARENJE
Ženke tigra su „sezonski poliestrične“, što znači da su plodne nekoliko puta tijekom godine. Odrasla tigrica obično je plodna 3 do 6 dana svakih 3 do 9 tjedana u razdoblju od novembra do aprila – sve dok ne dođe do uspješnog parenja ili dok razdoblju parenja ne dođe kraj. Svoju spremnost za parenje mužjacima će objasniti rikom i obilježavanjem teritorija urinom posebna mirisa. Tigrovo udvaranje je prilično glasno. Životinje najprije moraju savladati svoj urođeni otpor prema druženju. Ta je faza puna režanja i rike. Nakon određenog vremena ženka dopušta mužjaku da joj se približi te se par počne trljati i igrati. Na kraju ženka liježe trbuh i dozvoljava mužjaku da se popne na nju. Parenje traje oko pola minute te se često ponavlja – 50 i više puta na dan, ponekad tijekom više dana zaredom.
Nakon uspješnog parenja, ženka neće biti plodna sve dok joj mladi ne budu stari godinu i pol' do tri godine, odnosno sve dok ne ovladaju vještinama neophodnima za samostalan život.
Jedna od glavnih opasnosti za mladunčad je napad odraslog mužjaka koji može poubijati mladunčad kako bi ženka ponovno postala plodna i začela s njim novo leglo. Zato su ženke s mladima izrazito neprijateljski raspoložene prema nepoznatim mužjacima.
PODIZANJE MLADUNČADI
Tigrica u jednom leglu može imati do 6-ero mladunčadi, no najčešće ih ima troje ili četvero. Između majke i mladunčadi razvija se snažna veza. Mužjake uglavnom ne zanima podizanje potomstva, stoga svu skrb preuzima majka. Mladunčad je ovisna o njezinu mlijeku najmanje 3 mjeseca. U tom razdoblju majka neprestano lovi kako bi preživjela, no to može biti vrlo naporno jer ju zaigrana mladunčad slijedi u stopu. Tijekom njezinih odlazaka u lov mladunčad je vrlo ranjiva te la'ko postaje plijenom agresivnih tigrova i drugih grabežljivaca.
Mladunčad se počne zanimati za meso već u dobi od dva mjeseca. Nekoliko mjeseci kasnije, majka ih počinje poučavati lovačkim vještinama. Primjerice, baca im savladani plijen kojeg treba usmrtiti. U pravi se lov tigrovi upuštaju u dobi od jedne godine, no najmanje još godinu dana ostaju pod majčinim brižnim nadzorom. Potom, tigrovi se prirodno rasprše ili ih izgna sama majka kada započnu pripreme za novi okot.
Mlade tigrice se često nastane blizu majke, a ponekad čak zauzmu i dio njezina teritorija. Mladi se mužjaci pak odlučuju na nešto dalji put. Potraga za vlastitim teritorijem može potrajati nekoliko godina, a neki se nikada ne uspiju skrasiti na jednom mjestu.
OBITELJSKO STABLO
Poput ostalih mačaka i tigar je potomak izumrle skupine šumskih životinja sličnih kunama, nalik na one identificirane iz fosilnih ostataka koje su pripadale porodici Miacidae. Te su životinje živjele u razdoblju krede prije otprilike 60 milijuna godina. Bile su prvi pravi mesojedi i bliski srodnici današnjih vrsta iz porodice Felidae.
Pripadnici porodice mačaka najkrvoločnija su skupina mesojeda. Njihova gipka, moćna tijela prilagođena su za nečujno vrebanje i hvatanje plijena. Oštrim zubima probadaju i doslovno režu mekano meso. Za razliku od biljojeda mačke nemaju plosnate kutnjake za usitnjavanje mesa i kostiju.
BLISKI ROĐACI
Predstavnici porodice mačaka, Felidae, međusobno su vrlo slični, stoga ih je teško klasificirati. U nekim uvjetima, primjerice u zatočeništvu, može doći do križanja različitih vrsta. Najbliži živi srodnik tigra je južnoamerički jaguar. Znanstvenici su do sada opisali osam podvrsta tigra, a među njima se kaspijski, javanski i balijski tigar smatraju odavno izumrlim'.
Tigar iz bajke: Smilodon, poznatiji kao sabljozubi tigar, zapravo nije bio ni tigar niti prava mačka. Pripadao je skupini mesojeda iz porodice Nimravidae koji su Zemljom lutali prije 1,6 milijuna godina, a izumrli su tijekom posljednjeg' ledenog doba, prije 11 000 godina.
PODVRSTE
To su: - Bengalski tigar (Panthera tigris tigris)
- Sibirski tigar (Panthera tigris altaica)
- Južnokineski tigar (Panthera tigris amoyensis)
- Indokineski tigar (Panthera tigris corbetti)
- Sumatranski tigar (Panthera tigris sumatrae)
- Javanski tigar (Panthera tigris sondaica)
- Kaspijski tigar (Panthera tigris virgata)
- Balijski tigar (Panthera tigris balica)
UGROŽENOST
Tigrovi su vrlo ugrožena vrsta. Početkom 19. st. je postojalo oko 100 000 tigrova, dok se danas taj broj značajno umanjio. Tigru prijeti opasnost od krivolovaca koje je u prostranom sundarbanskom području teško uhvatiti na djelu, od uništavanja njihovih staništa usred krčenja šuma i širenja polja, te od trgovaca koji trguju svim dijelovima tigrova tijela za potrebe istočne medicine.
Danas ih ima negdje između 5 000 i 7 000. Zapravo, tigrova je više u zoološkim vrtovima, nego u divljini. Većinu od 5 000 slobodnih tigrova na svijetu čine bengalski tigrovi; njih 3 500 – 4 500 još uvijek živi u potpunoj divljini, od čega 80% obitava unutar granica Indije. Ostatak čine manje populacije raspršene po susjednim državama: Butanu, Bangladešu, Mijanmaru i Nepalu. U idućih bi nekoliko godina tigrovi u prirodi mogli izumrijeti, pa bi se mogli vidjeti samo iza ograde.
Najugroženiji su južnokineski tigrovi. Ima ih manje od 100-tinjak. Pretjeran krivolov i uništavanje staništa dovelo je tigra na granicu opstanka.
BENGALSKI TIGAR
Bengalski tigar (Panthera tigris tigris) je najbrojnija podvrsta tigra, i druga po veličini poslije sibirskog. Pripada carstvu životinja, razredu sisavaca i skupini mačaka, točnije velikih mačaka. To je prilagodljiva mačka koja obitava na različitim staništima, od područja visokih trava, močvara i obalnih mangrovih šuma do listopadnih šuma i džungli. Njihove osnovne životne potrebe podrazumjevaju dovoljnu količinu plijena i gustu vegetaciju nužnu za vrebanje. Sundarbans je močvarno područje mangrova uz Bengalski zaljev koje se prostire unutar prostranih delti četiriju moćnih himalajskih rijeka. Najbliži grad je Kalkuta. Na tom području živi najveća preostala populacija bengalskih tigrova u divljini – oko 500 jedinki živi na kopnu i u vodi, u močvarama i na otočićima.
OSOBINE
Mužjak bengalskog tigra doseže dužinu od 275 do 295 cm, ali ima i primjeraka koji su i duži od 305 cm. Ženke su manje i duge su između 240 i 265 cm. Težina im se kreće od 130 pa do 265 kg, no i tu može biti iznimka na više. U ramenima im je visina od 90 cm pa i do 1 m.
Osnovna boja im je crveno zlatna. Donji dio tijela im je bijel. Relativno široke crne poprečne pruge se protežu od glave pa sve do vrha repa, a i noge su im jednako tako prugaste. Bengalski tigrovi su najbrža podvrsta tigrova koji mogu doseći brzinu od 90 km/h.
LOV I PREHRANA
Potrebno mu je oko 9 kg mesa dnevno. On je prašumska životinja, lovi tako da se skrije iza grmlja i gustog lišća, te kad lovina prođe kraj njega, skoči na nju i ugrizom u grlo ili šiju slama joj vrat. Bengalski tigrovi se hrane najčešće bivolima i jelenima, zna pojesti i zmije, žabe, miševe, ribe, a ponekad i ljude.U normalnim uvjetima, tigrovi ne napadaju ljude, no povremeno se to ipak događa.
Kao i sve ostale vrste tigrova, bengalski tigar lovi sam. Vrlo je snažan te je sposoban savladati i životinje veće od sebe, iako u Sundarbansu rijetko nailazi na lovinu takve veličine. Napad uglavnom započinje polaganim šunjanjem prema žrtvi kroz gusto raslinje. Tigar se tada kreće tako tiho da žrtva, čak i ako ga nanjuši, nije u stanju zaključiti iz kojeg će smjera biti napadnuta.
BIJELI TIGAR
Bijeli tigar je obojena (mutirana) varijanta bengalskog tigra (ponekad i sibirskog). Može biti ostvarena samo ako oba roditelja imaju recesivne gene za bijelu boju. U prirodi su rijetki; može ih se naći samo u zoološkim vrtovima. Vjeruje se da je prvi bijeli tigar nađen 1951.
SIBIRSKI TIGAR
Sibirski tigar (Panthera tigris altaica) je najveća mačka na svijetu. Pripada carstvu životinja, razredu sisavaca, natporodici mačaka, porodici velikih mačaka i jedna je podvrsta vrste tigrova. Nazivamo ga još amurskim, usurskim ili mandžurskim tigrom. Živi u sibirskim šumama i prašumama, lovi kao i ostali tigrovi. Sibirski tigrovi su ugroženi jer se izlovljavaju zbog crvenkastog krzna ukrašenog crnim prugama. Ugrožena su vrsta i vrlo ih je malo u prirodi, oko 400 jedinki, a više ih ima u zatočeništvu – oko 600 jedinki. Prijeti im izumiranje, kao što je do sada izumrlo nekoliko podvrsta tigrova.
OSOBINE
Sibirski tigar je vitka, viša i lakše građena mačka od lava. Može biti dug od vrha njuške do kraja repa čak do 4 metra. Visina do ramena može biti do 1,10 metara, što ga čini najvećim i najsnažnijim među tigrovima. Težina koju može doseći prelazi 300 kg. Crne pruge na tigrovu hrđavo – žutom krznu prekrasno su raspoređene po cijelom tijelu; ne postoje dvije identične životinje, a pruge se mogu usporediti sa otiskom prstiju kod čovjeka. Osnovna boja na leđima je tamnija, sa strane malo svjetlija. Sa donje strane tijela i unutrašnjosti nogu, krzno je bijele boje. Dlaka sibirskog tigra je dulja i gušća od dlake ostalih tigrova, što je posljedica okoline u kojoj on obitava (Sibir). Glava mu je okrugla, urešena manjim ušima, na kojima sa stražnje strane dolazi po jedna veća bijela mrlja. Oči su mu žutosmeđe, a njuška nešto kraća od njuške lava. Brkovi dužine i do 20 cm ukras su glave, dok s bočnih strana obraza ima dulju dlaku koja strši i nalikuje bradi. Jezik mu je dug i hrapav, a u čeljustima ima snažne očnjake s vrlo oštrim rubom s unutarnje strane, poput noža, a njihova dužina seže i do 6 cm. Na dugim i snažnim nogama ima ogromne šape s pet prstiju s oštrim i dugim kandžama, koje prema potrebi uvlači i izvlači. Rep sibirskog tigra je dugačak oko 100 cm, svjetliji je i ukrašen tamnim kolutovima.
HRANA I LOV
Sibirski tigar mora dnevno pojesti 9 do 10 kg mesa, jer je njegova potreba za rezervama energije izuzetno velika kako bi mogao preživjeti u vrlo hladnoj klimi. Preživljavaju loveći razne vrste jelena, divlje koze, divlje svinje, medvjede i manju lovinu. Ako nema druge lovine, ubiti će i psa ili domaću stoku. Zahvaljujući snažnoj građi, može i tešku lovinu odvući daleko do nekog mirnog mjesta da ju pojede ili pohrani. Provodi puno vremena u lovu, jer samo oko 10% napada uspijeva. Napad započinje šunjanjem. Kad priđe dovoljno blizu plijenu, snažnim skokom skače na lovinu na leđa, da bi zabio zube u njezin vrat. Stražnjim nogama ostaje čvrsto na tlu kako bi lovinu pritisnuo na zemlju. Nakon toga, veću lovinu ubija ugrizom u grlo, dok manje ugibaju već od ugriza u vrat.
NAČIN ŽIVOTA
Mužjak sibirskog tigra je samotnjačka životinja i živi na području veličine do 3 000 km2 čije granice obilježava urinom i oštrenjem kandži na određenim stablima. Često živi u istom području nekoliko godina dok ne krene u potragu za novim područjem. Područja mužjaka i ženki se preklapaju, tako da na područja jednog mužjaka žive prosječno dvije ženke.
Ženka sibirskog tigra manja je od mužjaka, ali ima sva obilježja kao i mužjak. Sibirska tigrica postaje spolno zrela sa 3 – 4 godine, kao i mužjak. Pari se desetak dana, a nekad i dulje. Nekoliko dana prije okota priprema gnijezdo. Tri dana prije okota sise se napune mlijekom i vidno objese. Vrijeme okota traje i do 9 sati ovisno o broju mladunčadi.
UZGOJ SIBIRSKOG TIGRA
Kod uzgoja sibirskih tigrova, treba obratiti pažnju na prvih mjesec dana starosti. Ako želimo imati pitomog tigra, treba ga odvojiti od majke već sa mjesec dana starosti i hraniti na dudu specijalnim mačjim mlijekom u prahu koje se miješa sa vodom. Sibirski tigrovi se mogu dobro pripitomiti, sve dok se čovjek prema tigru lijepo odnosi i on će uzvratiti istom mjerom frktanjem i maženjem, ali ipak čovjek mora biti uvijek na oprezu.
JUŽNOKINESKI TIGAR
Južnokineski tigar (Panthera tigris amoyensis) je podvrsta tigra koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 50 jedinki u planinskim području Guandonga. Vrlo je vjerovatno, da je to sljedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je da li je tako malena populacija još sposobna da se obnovi. Tek kasno se počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati s uspjehom, jer i životinje za uzgoj potječu iz iste, genetičko vrlo ograničene populacije.
INDOKINESKI TIGAR
Indokineski tigar (Panthera tigris corbetti) je podvrsta tigra. Nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije. Zadržava se u brdovitim i planinskim područjima Indokine. Procjenjuje se, da danas živi još oko 1 500 jedinki. Preživjeli su isključivo u Kambodži i Laosu, dok su u drugim državama ovog područja izumrli ili su pred izumiranjem.
Područje na kojem živi mužjak je veće od onoga na kojem živi ženka, a u dijelovima se preklapaju. Osim u vrijeme kad je ženka spremna na parenje, uzajamno se izbjegavaju.
I ova podvrsta tigra je mesožder, poput ostalih tigrova. Lovi krupnu divljač, no u razdobljima nestašice, zadovoljava se i manjim sisavcima ili čak i kornjačama.
OSOBINE
Glava indokineskog tigra oblikovana je slično kao glava indijskog tigra. Mužjaci su, uključujući rep, dugi 250 – 275 cm, a ženke samo 230 – 250 cm. Težina mužjaka je između 150 i 190 kg, a ženke oko 110 do 120 kg.
Osnovna boja krzna im je crvenkasta do oker smeđe. Bijelo obojeno područje na donjem dijelu tijela i oko očiju odgovaraju onom kako je kod indijskog tigra. Pruge su im općenito potpuno crne, mnogobrojne, kratke i uske.
MALAJSKI TIGAR
Malajski tigar (Panthera tigris jacksoni) je ranije smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.
SUMATRANSKI TIGAR
Sumatranski tigar (Panthera tigris sumatrae) je podvrsta tigra koja živi jedino na indonezijskom otoku Sumatra. Njegova populacija je procjenjena na 400 do 500 životinja, koji uglavnom žive u nacionalnim parkovima na otoku. Skorašnja genetska istraživanja su pokazala prisustvo jedinstvenih genetičkih oznaka, koja pokazuju da će sumatranski tigar razviti posebnu vrstu ako ne izumre. To je dovelo do prijedloga da sumatranski tigar ima prioritet u zaštiti od drugih vrsta.
OSOBINE
Sumatranski tigar je najmanja od svih tigrova. Mužjaci su u prosjeku dugi oko 2,40 metra, te teški 120 kg. Ženke su u prosjeku duge 2, 10 metara i teške oko 90 kg.
Imaju veoma oštro čulo sluha i vida, tako da su veoma efikasni lovci. Oni su samotnjaci i love noću, približavajući se oprezno i strpljivo plijenu prije nego što ga napadnu sa strane ili straga. Jedu sve što mogu uhvatiti, obično jelene, divlje svinje, ribu, pa čak i krokodile.
REPRODUKCIJA
Sumatranski tigrovi se najčešće pare tijekom zime ili proljeća, a trudnoća traje oko 103 dana. Normalna ženka donese na svijet 2 do 3 mladunčeta, a može okotiti maksimalno 6. Mladi jazbinu napuštaju sa 2 tjedna, a počinju loviti sa 6 mjeseci. Sumatranski tigrovi žive oko 15 godina u divljini i 20 godina u zatočeništvu.
JAVANSKI TIGAR
Javanski tigar (Panthera tigris sondaica) je živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Jedna jedinka je zadnji put viđena 1975. godine i od tada se ta podvrsta smatra izumrlom. Postoji samo jedna crno-bijela slika ovog' tigra.
KASPIJSKI TIGAR
Kaspijski tigar (Panthera tigris virgata) je podvrsta tigra za koju se smatra da je izumrla, iako postoji mogućnost da još uvijek živi u istočnoj Turskoj. Početkom 20. stoljeća, ova podvrsta je živjela u Afganistanu, Iranu, Turskoj, Mongoliji i središnjem dijelu azijske Rusije. Još se naziva i perzijskim tigrom.
BALIJSKI TIGAR
Balijski tigar (Panthera tigris balica) je živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još 1940-ih godina. Smatra se da je posljednji primjerak ubijen 1925. godine, a 1937. su proglašeni izumrlima. Balijski tigar je bio najmanja od 8 podvrsta tigra.
Nema komentara:
Objavi komentar