EPIDEMIJE

Epidemija je masovna pojava neke bolesti ,tj. obolijevanje većeg broja ljudi od iste bolesti na prostorno ograničenom području  i unutar kratkog vremenskog razdoblja.
Grana medicine ,koja izučava ulogu i značenje raznih faktora u pojavi,razvoju,kretanju,sprečavanju i suzbijanju masovnih bolesti i stanja koja odstupaju od fiziološki normalnog zdravlja ljudi,zove se epidemiologija.
Epidemijski se najčešće javljaju zarazne bolesti koje uzrokuju lako prenosivi  živi uzročnici.Međutim poznate su i nezarazne epidemijske bolesti ,npr. glad,masovna trovanja, epidemije skorbuta(bolest koja je uzrokovana nedostatkom vitamina C )...

Epidemija se može razlikovati po težini oboljenja,prostornom opsegu,toku i trajanju.
Pokazalo se da se  klice zaraznih bolesti   tijekom povijesti mijenjaju ,pa određene epidemije mogu imati lakši i teži oblik.Do promjena u težini epidemije dolazi zbog promjena bioloških svojstava uzročnika ,ali isto tako zbog različitih egzogenih faktora (siromaštvo: glad ,loši higijenski uvjeti;ratovi)
S obzirom na prostorni opseg neke epidemije,postoji širok raspon mogućnosti,od male kućne epidemije  do velike pandemije koja svojim opsegom zahvaća kontinente.
Od  pandemija su najpoznatije: Justinijanova kuga, kolera, španjolska gripa, itd.
Ako masovno obolijevanje na nekom području traje dulje,onda se ta pojava ne naziva epidemijom ,nego endemijom.

S obzirom na tok epidemija,razlikujemo:
 
1. Eksplozivne epidemije nastaju ili hidričnom ili kapljičnom zarazom (epidemija kolere u Hamburgu 1892 godine, od koje je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju oboljelo 18 000 ljudi),a mogu i nastati i kod prijenosa zaraze insektima (pjegavac,zuta groznica... ) .Ovakve epidemije naglo počinju i naglo prestaju.


2. Tardivne ili progresivne epidemije nastaju direktnim kontaktom sa oboljelima.Ovakve epidemije  se polagano šire i dulje traju.


 ---Ebola

Virus ebole spada u grupu virusa iz porodice Filoviridae, a uzrokuje bolest iz skupine virusnih hemoragijskih groznica.
Naziv je dobio po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je bolest prvi put prepoznata 1976. u bolnici koju su vodile časne sestre flamanke.
Prenosi se izravnim kontaktom s tijelom zaražene životinje ili osobe, odnosno s njihovim tjelesnim izlučevinama (slina,krv,izmet..).
Uobičajeno se ne prenosi zrakom, međutim, potvrđeno je da se može prenijeti u sitnim kapljicama koje je moguće udahnuti. Zbog svega ovoga,virus ebole  klasificiran je u A kategoriju biološkog oružja.

Prvi simptomi javljaju se vrlo brzo nakon što osoba postane zaražena.
Simptomi bolesti su bolovi u mišićima, nagli rast temperature, pojačana slabost, grlobolja, glavobolja, proljev, povraćanje, groznica, hemoragijski simptomi ( krvarenje iz rana, nosa, očiju, probavnog sustava, vagine..),osip,a ponekad i koma.

 Još uvijek nije pronađeno nikakvo prikladno cjepivo ni način liječenja. Cjepivo je teško razviti ,jer postoji opasnost da se kroz rekombinaciju gena stvori još opasnija vrsta zaraze.
 No genetske promjene virusa stotinjak su puta sporije nego, primjerice, kod ljudske gripe tipa A, a slične kao kod hepatitisa B. Uobičajeni izvori bolesti su zaraženi primati ,poput gorila i čimpanzi, te šišmiši.


---Kolera


Kolera je akutna bolest infektivnog karaktera, čiji je uzročnik mikroorganizam Vibrio cholerae.
Bolest se proširuje u sredinama u kojima je niska razina higijene, a prenosi se sa čovjeka na čovjeka.

Period inkubacije traje oko 48 sati, ali može biti i kraći ili duži.
Nakon tog perioda kod pacijenta se javlja iznenadna opća slabost, bol u trbuhu, povraćanje i proljev, koji vremenom postaje vodenast i vrlo intenzivan (čak do 40 stolica dnevno). Povraćanje je obilno i iznenadno, a često čak i bez osjećaja mučnine.
 Pacijent tako gubi velike količine tekućine, pa može doći do dehidracije. Dolazi i do gubitka kalcija i kalija u organizmu što često uzrokuje jake i bolne grčeve u mišićima. Znojenje je pojačano, kao i stalni osjećaj žeđi. Mogući su i simptomi blage tahikardije, pad krvnog tlaka i tjelesne temperature.
Ako se brzo intervenira moguća je uspješna pomoć pacijentu , ali ako se ne intervenira na vrijeme, tijekom narednih 2-3 dana može doći i do smrti.

Cilj terapije je na prvom mjestu nadoknaditi tekućinu i elektrolite koji se gube stolicom i povraćanjem i to najčešće intravenskim infuzijama, a ako je moguće i na usta.
U fazi rehidracije potrebno je intravenski davati što veće količine tekućine, kako bi se nadoknadio manjak koji postoji.
Dok u fazi podržavanja treba nadoknaditi gubitak koji nastaje stolicom, nakon rehidracije.Pacijentima se nakon rehidracije daje i antibiotska terapija tetraciklina, kako bi se skratilo trajanje proljeva i količina stolice, te skratilo trajanje izlučivanja uzročnika.
Kada pacijent prestane povraćati potrebno je uvesti dijetetski režim prehrane, koji se u početku temelji na tekućoj ishrani, a tek nakon toga se prelazi na tvrdu hranu.Za prevenciju kolere ,obvezno je potrebno cijepljenje .

----Španjolska gripa

Španjolska gripa je bila pandemija gripe koja je 1918. godine odnijela između 50 i 100 milijuna osoba širom svijeta.
Uzročnik te gripe bio je podtip ptičje gripe H1N1. Pandemija Španjolske gripe započela je u ožujku 1918 .godine i trajala je sve do lipnja 1920. godine.
Obuhvatila je cijeli svijet, od Arktika do najjužnijih krajeva zemlje. Od  ove zaraze je oboljela otprilike tadašnja 1/3 stanovnika zemlje (između 500 i 600 milijuna), a od oboljelih je smrtno stradalo između 10 i 20% .
Španjolska gripa se smatra jednom od najvećih katastrofa u povijesti čovječanstva i može se mjeriti s epidemijom kuge u 16. stoljeću.
Naziv “španjolska” dobila je nakon što se iz tada ratom (Prvim svjetskim) zahvaćene Francuske preselila južnije, u mirne španjolske krajeve.

 Gripa uglavnom nije ubijala direktno, češće je smrtni udarac zadavala bakterijska upala pluća, iako je velik broj ljudi umro i od krvarenja i plućnog edema uzrokovanog samom gripom. Najčešće je obolijevalo mlađe stanovništvo.
Gripa je najsnažnije pogodila Indiju gdje je ubila  oko pet posto stanovnika, odnosno 17 milijuna ljudi. Virus španjolske gripe još uvijek se proučava.

Način liječenja nije poznat .
Oboljeli su većinom,brzo umirali.


----Boginje

Boginje (poznate pod latinskim nazivom variola ili variola vera) su zarazna bolest svojstvena čovjeku koju izazivaju dvije inačice virusa variole zvane Variola vera major  i Variola vera minor.
Variola vera major, poznatija kao velike ili crne boginje, je opasnija vrsta, koja izaziva smrt kod 20-40 % zaraženih, a kod preživjelih često ostavlja trajnu unakaženost ili sljepoću.
Variola vera minor, znana kao male boginje, predstavlja blaži oblik koji izaziva smrt samo kod 1 % zaraženih.

Period inkubacije između izlaganja virusa i prve pojave simptoma je oko 12 dana. Jednom udahnut, virus napada sluznice usta, grla ili pluća, putuje u limfne čvorove i umnožava se. Virus u početku putuje od stanice do stanice, ali oko 12. dana inficirane stanice pucaju i velika količina virusa prisutna je u krvotoku ( viremija). Drugi val umnožavanja virusa zbiva se u slezeni, koštanoj srži i limfnim čvorovima.
 Prvotni simptomi su slični ostalim virusnim bolestima poput gripe i obične prehlade; temperatura (barem 38. 5°C), bol u mišićima, slabost, glavolja, mučnina, povraćanje i bol u leđima. Ova pre-eruptivna faza traje 2 - 4 dana. 12 do 15 dana od izlaganja javljaju se prve lezije, crveni točkasti opsim na koži koji se naziva enantem, odnosno sluznični osip. Javlja se na sluznici, u ustima, jeziku, grlu i temperatura se vraća na normalnu. Ove lezije naglo rastu i pucaju, oslobađajući virus u slinu.
Virus variole napada stanice kože, pri čemu uzrokuje karakteristične bubuljice.


Osip se razvije 24 do 48 sati nakon što se pojave lezije na sluznici. Uobičajeno se osip prvo javi na čelu, a onda se brzo širi na cijelo lice i udaljene dijelove ekstremiteta. Nakon ovoga bolest može krenuti različitim smjerovima, i s obzirom na to, bolest je podijeljena u 4 tipa prema Rao klasifikaciji: obične boginje, promijenjene, maligne (ravne) i hemoragične. Uobičajena stopa smrtnosti kod variole je oko 30%,ali maligne i hemoragične uglavnom imaju smrtni ishod.


Cijepljenje protiv variole unutar tri dana ,od kontakta s virusom će spriječiti ili drastično smanjiti težinu simptoma variole kod većine ljudi. Cijepljenje 4 do 7 dana nakon izloženosti virusu će vjerojatno ponuditi neku razinu zaštite ili modificirati tijek bolesti. Osim cjepiva, liječenje je uglavnom suportivno, poput liječenja rana ili spriječavanja infekcija, kontrole tjelesnih tekućina i moguće uporabe respiratora. Maligne i hemoragične velike boginje se liječe isto kao i šok, poput nadomještanja tekućina. Pacijenti s usađenim bubuljicama dobivaju jednak tretman ,kao i kod oni sa snažnim opeklinama na koži. Trenutno nijedan lijek nije odobren za liječenje velikih boginja. Ipak, antivirusni lijekovi su se razvili nakon zadnje velike epidemije boginja, a studije pokazuju da je možda antivirotik djelotvoran. Lijek se mora unijeti intravenozno, ipak, može uzrokovati ozbiljne probleme s bubrezima.


---Kuga


Kuga (lat. pestis) je jedna od najopasnijih zaraznih, akutnih i epidemijskih bakterijskih bolesti. Iako je bolest poznata više tisuća godina, njezin je uzročnik otkriven tek krajem 19. stoljeća.
Kuga je odavno nestala iz Europe, ali i dalje tinja u žarištima diljem svijeta. Mnoge nepoznanice vezane za tu bolest su riješene i uzročnik je poznat. To je Yersinia pestis. Primarni vektor za širenje kuge je štakorska buha, koja uzročnika širi primarno među glodavcima, ali i na ljude. Interhumani prijenos kapljičnom infekcijom je rijedak i danas se liječi antibioticima, a proizvedena su i cjepiva protiv kuge.
Kuga može poprimiti jedan od nekoliko oblika, bubonski, pneumonični, septikemični ili oblik male kuge.

Kada se za neku osobu sumnja da ima kugu,  odmah se počinje sa liječenjem. Kod septikemične i pneumonične kuge , sa liječenjem se mora započeti unutar 24 sata. Brzo liječenje smanjuje vjerojatnost smrtnog ishoda na manje od 5%. Većina antibiotika je djelotvorna.
Za razliku od onih sa bubonskom kugom, ljude sa pneumoničnom kugom mora se izolirati. Svatko tko je bio u dodiru sa osobom koja ima pneumoničnu kugu, mora se pomno promatrati s obzirom na znakove zaraze ili liječiti.