TKIVA

Sva živa bića izgrađena od stanica. One nisu nasumično odabrane bez ikakvog reda, nego su usložnjene tako da mogu potpomagati jedna drugu i vršiti normalno svoje zadaće. Stanice grade tkiva, a tkiva su skupine stanica koje su slične po svojoj strukturi i obavljaju sličnu ili istu funkciju. Znanost koja se bavi proučavanjem tkiva naziva se histologija. Posebno je važno istaknuti da tkiva nisu najviše razine organizacije živih sustava. Tkiva grade organe, a organi se udružuju u organske sustave koji zajedno usložnjeni grade organizam – savršenstvo života. Znanstvenici danas veliku važnost pridaju proučavanju tkiva i stanice, jer se veliki broj oboljenja i genetičkih promjena događaju upravo u stanicama. Ove promjene često mogu imati negativan učinak na ostale stanice jer se te promjene mogu prenijeti na njih.

U živome svijetu sva tkiva možemo podijeliti u dvije velike skupine:
1. biljna tkiva koja grade biljni organizam i omogućavaju sve fiziološke procese koji se tiču održavanja normalnih uvjeta u organizmu;
2. životinjska tkiva koja su izgrađena iz animalnih stanica i imaju funkciju održavanja normalnih uvjeta u živome organizmu.


Biljna tkiva

Anatomija biljaka predstavlja posebnu znanstvenu disciplinu koja proučava unutarnju građu biljnog organizma. Njezinim osnivačem smatra se engleski liječnik Nehemiah Grew. Biljna tkiva čine posebno važnu stavku proučavanja anatomije biljaka. Biljna tkiva obilježava veoma velika heterogenost, a sva biljna tkiva prema osnovi svojih osobina možemo podijeliti u dvije grupe: tvorna tkiva i trajna tkiva.

Tvorna tkiva se još nazivaju i meristemska tkiva. Riječ meristemska je složenica iz dvije riječi: merizo – dijeliti i stema – tkivo. Dakle, grubim prijevodom možemo vidjeti da su to tkiva koja se stalno dijele, odnosno imaju veliku sposobnost diobe. Ova tkiva se najčešće nalaze u vegetacijskom vršku korijena i vegetacijskom vršku izdanka, dakle, u onim dijelovima koji stalno i ubrzano rastu.

Trajna tkiva predstavljaju ona tkiva koja dobivaju svoju konkretnu zadaću odnosno koja prolaze kroz stupanj diferencijacije. Diferencijacija predstavlja proces rasta i razvijanja stanice u kojemu ona dobiva svoju krajnju zadaću (npr. gradi provodne sudove kod biljaka, gradi organe za fotosintezu i sl.). Postoji mnogo podgrupa trajnih tkiva, ovisno o zadaći koju obavljaju u biljnome organizmu:
1. parenhimsko ili osnovno tkivo u biljnim sustavima ima mnogo zadaća, a neke od njih su: prozračivanje, asimilacija (upijanje), pohranjivanje vode i minerala, provođenje vode i minerala i druge zadaće. Ovo tkivo čini veoma veliki dio biljnog organizma jer parenhimsko ili osnovno tkivo okružuje sva ostala tkiva (slika 15).

2. Pokrovno ili kožno tkivo predstavlja zaštitni sloj kod biljaka. To je površinski sloj koji štiti od vanjskih utjecaja koji bi mogli naštetiti biljnome organizmu. Kao primjer pokrovnog lista navodimo epidermis lista. Epidermis predstavlja skupinu stanica koja se nalazi na površini lica i naličja lista i štiti ga od vanjskih utjecaja. To su stanice kubična oblika, zelene su boje zbog prisutnosti klofofila u njima (slika 15).

3. Mehanička biljna tkiva štite od mehaničkih oštećenja i daju potporu biljakama;

4. Provodna tkiva predstavljaju provodne sudove ksilema i floema. Ksilem je mrtvni dio biljke, a sastoji se od provodnih sudova traheja i traheida. Provodi vodu i mineralne tvari koje su neophone za proces fotosinteze. Floem je živi dio biljke koji je izgrađen od sitastih cijevi i stanica pratilica. Provodi gotove hranjive materije po cijeloj biljci (slika 16).

5. spremišna biljna tkiva služe za pohranjivanje hranjivih tvari koje će biljka koristiti u nepovoljnim uvjetima ili u uvjetima smanjene sposobnosti fotosinteze. Ova tkiva tkođer mogu čuvati vodu, pa se takva tkiva nazivaju hidrenhim.




Životinjska tkiva

Životinjska tkiva su također skupine stanice koje obavljaju iste ili slične zadaće, te izgrađuju životinjske organe. Kod životinja razlikujemo nekoliko skupina tkiva:
1. EPITELNA TKIVA  koja mogu biti pokrovna epitelna tkiva i žljezdana epitelna tkiva. Njihova je osnovna zadaća da prekrivaju određene organe i nalaze se na njihovoj površini. Pokrovni epitel može biti pločasti (stanice su spljoštene sa jezgrom u sredini i izgledaju u obliku pločica). Stanice pločastog epiela su česte i prekrivaju neke strukture. Nalaze se u grliću maternice, Henelovoj petlji itd. Drugi oblik pokrovnog epitela je kockasti ili kubični epitel. Ovakav epitel građen je od stanica pravilnog oblika sa velikom jezgrom u sredini. Često se sreće kod stanica bubrežnih kanala i u jajniku. Treći vid epitela jeste cilindrični epitel koji je sastavljen od izduženih stanica koje su uske. Prekriva površinu gastrointestinalnog sustava (slika 17).


2. VEZIVNA TKIVA povezuju stanice, tkiva i organe dajući im oblik i mehaničku potporu, služi u obrani organizma i prehrani organa. Ona su karakterizirana prisutnošću velike količine međustanične tvari u koju su uložene stanice. Međustanična tvar je proizvod stanica. Međustanična tvar je građena od osnovne tvari (proteoglikani i strukturni proteini) i vlakana (kolagena, retikulinska i elastična). Jako je veliki broj vrsta vezivnih tkiva, a najznačajnija su koštana i hrkavičava tkiva. Najznačajnija vezivna tkiva su hrskavičavo tkivo i koštano tkivo.

3. ŽIVČANO TKIVO vrlo je važno zato što osigurava prijenos živčanoga impulsa kroz tijelo. Izgrađeno je od stanica nazvanih neuroni i pridruženih stanica koje se nazivaju glija stanice (o ovome tkivu će više biti riječi u lekciji živčani sustav).

4. MIŠIĆNO TKIVO također je veoma važno, jer u suradnji sa koštanim tkivom omogućava kretanje i redovite životne zadaće. Razlikujemo tri vrste mišićnog tkiva i to poprečno – prugasto mišićno tkivo koje izgrađuje najveći dio mišićne mase, glatko mišićno tkivo koje izgrađuje unutarnje organe i srčano mišićno tkivo koje izgrađuje srčani mišić (o ovome tkivu će biti riječi u lekciji o mišićnom sustavu).