Na našem području Bosne i Hercegovine ima jako puno brandova flaširanih voda, i njihov broj konstantno raste. Postavlja se pitanje, je li uopće potrebno zamijeniti vodu iz slavine sa flaširanom vodom, ako je vodovodna voda dovoljno čista za piće. Većina znanstvenika smatra da to nije opravdano ni sa ekološke, ni sa financijske strane. Posao stoljeća je napravio onaj tko se prvi sjetio uzeti vodu iz prirode, izravno sa izvora, upakirati je u plastičnu ambalažu, nalijepiti svoj brand i na njoj zgrnuti bogatstvo.
Ljudska populacija, zaslijepljena skupim reklamama o vodi u plastičnim flašama, koja je uvijek i posvuda dostupna, te je možete nositi sa sobom, plaća i preveliku cijenu za nešto što se nalazi oko nas.
Flaša vode košta 1KM, dok je 1m3 vode iz vodovoda 0.65 KM , iz čega se može vidjeti neisplativost upotrebe flaširane vode.
Prema istraživanjima provedenim u SAD-u, jedan Amerikanac godišnje potroši 400 dolara za flaširanu vodu, što ukupno iznosi oko 28 milijardi plastičnih flaša samo u SAD-u.
Od toga 86% završi kao otpad. Da bi se proizvelo ovoliko plastične ambalaže, potrebno je 3 milijarde litara ulja, što je dostatno za 100 000 automobila u jednoj godini. Pri postupku proizvodnje plastičnih flaša, u okoliš se emitira 2 500 000 tona CO2 .
Financijski gledano, cjelokupan proces flaširanja vode iznosi oko 100 milijardi dolara, što je dovoljno da se osigura higijenska kanalizacija i pitka voda iz vodovoda za sve dijelove Zemlje.
Životna sredina je višestruko ugrožena počevši od flaširanja vode, transporta, pakovanja, do deponiranja prazne ambalaže.
Znanstveno je dokazano da plastična ambalaža u kojoj se prodaje flaširana voda, u dodiru s vodom ispušta otrovne kemikalije (Bisphenol-A) od kojih neke mogu biti i kancerogene.
Vrlo često u automobilima imamo flašu s vodom za piće. Temperatura u automobilu je dovoljno visoka da se dužim stajanjem vode počnu ispuštati otrovne kemikalije. Zato nije preporučljivo piti vodu iz flaše koja je neko vrijeme stajala u automobilu. Čak ako i ne držimo flašu u automobilu, moramo pomisliti koliki je put prešla dok nije stigla do nas. To se odnosi na stajanje u skladištima, zatim transport kamionima, pretovar, prijevoz do lokalne prodavaonice, pa sve dok ne stigne do krajnjeg korisnika, tj.svakog od nas.
Postoji mnogo načina da pijemo čistu vodu, a da pri tome ne uništavamo Zemlju. Možemo koristiti vodovodnu vodu koja je dovoljno čista za piće, pročišćenu vodu ili čak izvorsku. Problem se javlja u velikim zemljama, kod skladištenja i recikliranja iskorištene ambalaže. Ako velike svjetske sile teško rješavaju ovaj problem, a imaju sredstava, tehnologije i znanja da ga riješe, onda se samo možemo zapitati kuda ide ambalaža koju smo mi iskoristili. Možda u Bosnu ili u Savu? Ili je na odlagalištima tik uz rijeke i čeka da vodostaj dovoljno naraste, pa da je povuče za sobom.
Neki savjesniji od nas će odnijeti ambalažu na recikliranje, ali većina ju baca u kantu za smeće zajedno sa drugim otpadnim tvarima. Za potpunu razgradnju ili dekompoziciju plastičnih flaša potrebno je 100-400 godina, što znači da će se posljedice onečišćenja koje smo mi prouzrokovali, osjećati generacijama poslije nas.
Odžačka voda je potpuno bakteriološki ispravna za piće, tako da nema nikakve bojazni od bilo kakvih bolesti prouzrokovanih pitkom vodom.
Na vama je da izaberete između čiste, jeftine i svima dostupne vode iz slavine, ili flaširane vode upitne kvalitete i sigurnosti za zdravlje.
Nema komentara:
Objavi komentar