Ljudski organizam ima nekoliko žlijezda koje vrše unutarnje izlučivanje, a to su:
HIPOFIZA – koju s pravom nazivaju „prva violina u orkestru života“. To je žlijezda koja kordinira rad svih ostalih žlijezda. Smještena je u glavi ispod srednjeg mozga, veličine je zrna graška. Može se podijeliti na tri režnja i to:
1. prednji režanj ili adenohipofiza koji izlučuje somatotropni hormon ili STH (hormon rasta) koji potiče rast svih stanica u organizmu; luteinizirajući ili LH hormon koji je veoma važan za proces ovulacije jer je njezin inicijator; folikulostimulirajući ili FSH hormon koji je značajan za zrenje jajnih stanica u jajniku; prolaktin – značajan za stvaranje mlijeka u mliječnim žlijezdama; kortikotropni hormon – koji kordinira rad nadbubrežne žlijede; tireotropni hormon koji određuje rad štitnjače.
2. srednji režanj ili pars intermedia
3. zadnji režanj ili neurohipofiza koja luči antidiuretski hormon ili ADH koji određuje promet vode u organizmu. Ovaj hormon još se naziva i vazopresin. Osim ovoga hormona neurohipofiza luči i oksitocin, a to je hormon koji izaziva stezanje maternice i veoma je značajan za trudove kod žena.
Rad hipofize ovisan je od hipotalamusa, a to je dio mozga koji je povezan sa hipofizom i zajedno s njom čini hipotalamo – hipofiznu osovinu preko koje se kordinira niz životnih funkcija i zadaća.
EPIFIZA ili pinealna žlijezda (Glandula pinealis) je mala endokrina žlijezda u mozgu, locirana između moždanih polutki. Kod čovjeka ova žlijezda je veličine zrna graška. Epifiza izlučuje melatonin koji regulira budnost i spavanje. Kod životinja melotonin je zadužen za funkciju spolnog nagona, ponašanje, rast krzna, kamuflažu i zimski san. Glavne stanice u epifizi koje izlučuje hormon se zovu pinealociti.
ŠTITNJAČA žlijezda koja je smještena oko dušnika i luči hormone tiroksin i trijodtironin. Vrlo je bitno da se ovi hormoni izlučuju u pravilnim omjerima, jer utiču na metabolizam stanica. Česti su poremećaji u radu štitne žlijezde koji mogu dovesti ozbiljnih poteškoća u regulaciji metaboličkih procesa.
TIMUS ILI GRUDNA ŽLIJEZDA je aktivna do kraja puberteta, nakon čega prelazi u masno tkivo. Odgovorna je za normalno zrenje T- limfocita.
NADBUBREŽNA ŽLIJEZDA – nalazi se iznad samih bubrega. Može se podijeliti na koru koja izlučuje sljedeće skupine hormona:
1. mineralokortikoide: aldosteron, kortikosteron, koji regulira promet minerala (posebno natrija i kalija) i vode, čime održavaju homeostazu; nazivaju se hormoni koji čuvaju život;
2. glikokortikoide: među njima je najaktivniji kortizol; regulira promet ugljikohidrata, proteina i lipida;
3. androgene hormone koji utiču na razvoj spolnih organa u dječijem uzrastu.
Osim kore unutarnji dio nadbubrežne žlijezde naziva se srž. Ona luči dva hormona, a to su adrenalin koji potiče uzbuđenje i strah organizma, te noradrenalin koji suprotno djeluje (slika 51).
Gušterača je žlijezda koja izlučuje inzulin i glukagon koji su zaduženi za normalnu razinu šećera u krvi. Inzulin snižava koncentraciju šećera u krvi i omogućava da on iz krvi prijeđe u stanice. Glukagon je hormon koji osigurava oslobađanje pomoćnog šećera iz jetre kada je koncentracija šećera u krvi mala.
Testis (sjemenik) – je žlijezda u kojoj se izlučuje testosteron, a to je muški spolni hormon, odgovoran za stvaranje muških spolnih karateristika (krupan glas i muška konstitucija).
Jajnik izlučuje ženske spolne hormone, a to su progesteron i estrogeni hormoni. Progesteron je hormon koji se stvara nakon ovulacije, a estrogeni hormoni su hormoni koji osiguravaju ženska spolna svojstva.
Cijeli endokrini sustav radi na principu povratne sprege (feet back). Tako kada je koncentracija nekoga hormona u organizmu mala, tada se pali signal koji će uzrokovati povećanje datog hormona, a također kada je koncentracija nekoga hormona prevelika, tada se pali signal za njegovo smanjenje. Ovaj signal dolazi iz hipotalamo – hipofizne osovine, a veoma je važan za održavanje stanja homeostaze (normalnog stanja jednog organizma).
Mnoge su bolesti endokrinog sustava koje su ponajprije izazvane hormonskom neravnotežnom. Tako npr. poremećajem u lučenju hormona rasta može doći do nastanka gigantizma (izuzetno visokog rasta zbog povećanog lučena STH hormona) ili nanizma (patuljastog rasta zbog pomanjkanja hormona rasta). Poremećajem lučenja štine žlijezde dolazi do mnogobrojnih metaboličkih promjena koje se mogu negativno odraziti na ljudsko zdravlje, čemu može doprinijeti i poremećaj izlučivanju hormona ostalih endokrinih žlijezda.
Nema komentara:
Objavi komentar