Hormone luče žlijezde s unutarnjim lučenjem: hipofiza, štitna i doštitne žlijezde, prsna, nadbubrežne žlijede, gušterača, muške spolne žlijezde (sjemenici) i ženske spolne žlijezde (jajnici). Hormoni nastaju i pohranjuju se u žlijezdama te se oslobađaju u krv koja ih prenosi po tijelu. Prenose poruke od jedne stanice do druge posebnim oblikom kemijskog djelovanja. Oni su zaslužni za regulaciju raznih fizioloških procesa poput metabolizma, rasta i razvoja, a djeluju i na raspoloženje. Ako ne obavljaju valjano svoju zadaću, to može dovesti do pojave bolesti. Mozak nadzire rad žlijezda usklađujući njihovu tijesnu međusobnu suradnju u lučenju hormona. Na taj način održavaju zdravlje organizma.
Dio medicine koji se time bavi je endokrinologija, iz grane interne medicine.
Endokrini sustav je sustav žlijezda s unutarnjim lučenjem, a proizvodi njihovog lučenja zovu se hormoni. Osim klasičnih endokrinih žlijezda mnoge stanice, tkiva (primjerice masno tkivo) i organi (primjerice bubrezi) također proizvode hormone i važan su dio endokrinog sustava. Primjeri endokrinih žlijezda su hipofiza, štitna žlijezda i nadbubrežna žlijezda.
Endokrini sustav služi uglavnom za dugotrajno i opće upravljanje funkcijama stanica tijela. Tome je zadatku prilagođena stalna, ali po potrebi i promjenjiva proizvodnja hormona u specijalnim žlijezdama, njihovo kontrolirano izlučivanje izravno u krv, te mogućnost sprečavanja njihovog djelovanja.
Hipofiza
Hipofiza (lat.glandula pituitaris) je najznačajnija žlijezda endokrinog sustava. Proizvodi mnoge hormone i upravlja radom svih drugih žlijezda. Nalazi se donje strane mozga i ona je žlijezda s unutarnjim lučenjem. Funkcionalno je povezana sa hipotalamusom. Podijeljena je na dva režnja: prednji (adenohipofiza) i stražnji (neurohipofiza). Ti su dijelovi porijeklom i građom potpuno različiti, a izlučuju i različite hormone.
• Stražnji režanj, neurohipofiza, izlučuje antidiuretski hormon (ADH) i oksitocin.
ADH je odgovoran za upijanje vode u kanalićima bubrega te nadzire količinu mokraće. Oksitocin ima potpuno drugačije djelovanje: na kraju trudnoće utječe na maternicu da se počne ritmički stezati i tako, uz ženske spolne hormone, sudjeluje u porođaju. Nakon porođaja oksitocin regulira istiskivanje mlijeka iz dojki pri dojenju.
• Prednji režanj, adenohipofiza, izlučuje hormone kojima se regulira produkcija djelatnih hormona u drugim žlijezdama.
Somatotropin (STH) - hormon rasta, u tijelu djeluje izravno ili putem činitelja rasta.
Prolaktin - potiče stvaranje mlijeka u dojkama.
Hormoni prednjeg režnja hipofize koji potiču izlučivanje hormona u perifernim endokrinim žlijezdama jesu:
- Tireotropin (TSH) - potiče sintezu i oslobađanje hormona štitnjače
- Adrenokortikotropin (ACTH) - stimulira oslobađanje hormona kore nadbubrežne žlijezde
- Folikulostimulirajući hormon (FSH) - stimulira jajne folikule
- Luteinizacijski hormon (LH) - stimulira žuto tijelo.
Poremećaji u radu hipofize
Poremećaji u radu hipofize mogu se očitovati u smanjenom ili prekomjernom izlučivanju hormona.
- Ako je smanjeno izlučivanje antidiuretskog hormona (ADH) dolazi do prekomjernog izlučivanja razrijeđene mokraće (na dan prosječno 15l) i neutažive žeđi.
- Zbog nedovoljnog izlučivanja somatotropina (STH) djeca ostaju patuljci. Ta bolest može biti posljedica oštećenja hipofize za vrijeme porođaja, a ima i nasljednih oblika.
- Ako je izlučivanje STH-a prije i za vrijeme puberteta prekomjerno, dolazi do divovskog rasta. Ta rijetka bolest uglavnom je posljedica tumora adenohipofize, odnosno prednjeg režnja hipofize.
Prekomjerno izlučivanje STH-a kod odraslih osoba dovodi do nagomilavanja koštanih masa na ravnim kostima ili koštanim izraslinama na kostima lica. Povećani su i unutarnji organi (srce i jetra).
- Zbog pojačanog lučenja prolaktina može doći do lučenja mlijeka kod žena i muškaraca, što može biti prvi znak poremećaja hipofize.
- Smanjeno lučenje hormona koji reguliraju rad spolnih žlijezda uglavnom dovodi do neplodnosti.
Poremećaji u radu hipofize se liječe smanjivanjem nivoa hormona, a u slučaju tumora neophodna je kirurška intervencija.
Štitnjača
Štitnjača je razmjerno mala žlijezda (oko 30 grama) koja obuhvaća dušnik, neposredno ispod grkljana. Tkivo štitnjače građeno je od zatvorenih šupljina (folikula) ispunjenih koloidnom masom u koju su pohranjeni hormoni štitnjače. Štitnjača izlučuje tri hormona: trijodtironin, tiroksin i tireokalcitonin.
• Trijodtironin i tiroksin utječu na intenzitet metabolizma hranjivih tvari u stanicama. Temelj za njihovu izgradnju je aminokiselina tirozin koja se spaja s atomima joda. Ova dva hormona potiču oksidativnu razgradnju glukoze i masti i potiču sintezu bjelančevina. Prisutnost tih hormona i fiziološkim koncentracijama preduvjet je za normalan rast i razvoj, osobito kostiju i mozga.
• Tireokalcitonin regulira koncentraciju iona Ca u krvi. Također koči mobilizaciju kalcija i fosfata iz kostiju, odnosno izravno potiče njihovu ugradnju u kosti.
Poremećaji u radu štitne žlijezde
Na regulaciju koncentracije hormona štitnjače u krvi utječe niz činitelja. Primjerice, hladnoća i fizička opterećenja organizma povećavaju njihovo izlučivanje, a toplina i smirenost ga smanjuju.
- Kao posljedica nedostatka joda u hrani uslijedit će zatajivanje funkcije štitnjače- hipotireoza. Djeca s prirodno slabom funkcijom štitnjače psihički su i tjelesno zaostala, često na stupnju debilnosti. Bolest se može razviti i zbog genetskog poremećaja u stvaranju hormona štitnjače. Uz adekvatno i pravovremeno liječenje, takva djeca će se fizički i duševno normalno razvijati.
Odrasli bolesnici s nedostatkom funkcije štitnjače (hipotireoza) slabo reagiraju na okoliš, podbuhli su, pospani, pucaju im nokti i kosa, gube spolni nagon. Razlozi tome mogu biti operativni zahtvat pri čemu je oštećena štitnjača i autoimuna bolest zbog koje propada tkivo štitnjače.
- U slučaju prekomjernog izlučivanja hormona štitnjače (hipertireoza), povećava se bazalni metabolizam, raste temperatura tijela, a povećavaju se i udarni volumen krvi i frekvencija srca. Bolesnici su psihički lako razdražljivi, pate od nesanice, nemira, dekoncentrirani su i imaju jako ispupčane očne jabučice (izbuljene oči). Čest razlog za nastanak bolesti je autoimuni proces koji podražuje štitnjaču.
Nadbubrežne žlijezde
Nadbubrežne žlijezde su dvije male žlijezde piramidnog oblika, građene od dva dijela: kore i srži.
Koru čine tri sloja stanica koje izlučuju različite hormone.
• Prvi sloj stanica kore nadbubrežne žlijezde izlučuje mineralokortikoide. Najvažniji predstavnik je aldosteron. On, a i ostali hormoni iz te skupine, sudjeluje u kolanju elektrolita i vode. Pojačava upijanje Na iz bubrežnih kanalića natrag u krv, potiče izlučivanje jona K i H mokraćom te djeluje na prijenos vode i jona u crijevu i u kožnim žlijezdama (znojnicama i lojnicama).
• Drugi i najveći sloj stanica proizvodi glukokortikoide koji sudjeluju u prometu glukoze i koče upalne reakcije u tijelu. Glavni predstavnik je kortizol koji potiče stvaranje glukoze iz aminokiselina i glikogena u jetri. Potiče razgradnju bjelančevina, izaziva razgradnju masti, te ima važnu ulogu u kočenju obrambenih reakcija i upale u tkivima. Upotrebljava se u liječenju alergija, autoimunih i reumatskih bolesti. U prevelikim dozama zakočit će prirodnu obranu organizma i nastat će infekcija.
• Treći sloj stanica kore izlučuje androgene. To su muški spolni hormoni koje izlučuje nadbubrežna žlijezda muškaraca i žena. U fiziološkim uvjetima nemaju veće značenje, ali u patološkim uvjetima mogu u male djece i žena potaknuti razvoj muških spolnih obilježja.
Srž nadbubrežne žlijezde građena je od stanica koje su zapravo promijenjene simpatičke živčane stanice. Proizvode hormone adrenalin i noradrenalin. Osim hormonskog djelovanja, oba hormona služe i za prijenos živčanih impulsa. Glavni učinci hormona nadbubrežne žlijezde su ubrzanje srčanog rada, porast krvnog tlaka, širenje dišnih puteva, pojačavanje metabolizma glukoze i usporavanje probave. Neposredno prije stresnih situacija, tj. porastom razine glukokortikoida, raste aktivnost simpatikusa, a to je razlog za izlučivanje hormona srži nadbubrežne žlijezde- adrenalina i noradrenalina. Pri ponavljanom ili dugotrajnom stresu organizam se prilagodi odnosno adaptira.
Poremećaji u radu nadbubrežne žlijezde
Nadbubrežne žlijezde mogu proizvoditi previše jednog ili više hormona. Uzrok mogu biti promjene u samim nadbubrežnim žlijezdama ili prekomjerno poticanje hipofize. Simptomi i liječenje ovise o tome koji se hormoni proizvode prekomjerno.
- Addisonova bolest karakterizirana je nemogućnošću nadbubrežne žlijezde da proizvede kortizol i aldosteron, hormone neophodne za život. Bolesnici se osjećaju umorno, nemaju apetit, gube na tjelesnoj težini, primjećuju tamnjenje kože, imaju nizak tlak i stalnu želju za jako slanom hranom. Ponekad imaju i poremećaj funkcije drugih žlijezda.
- Kongenitalna adrenalna hiperlazija je smanjena proizvodnja kortizola i aldosterona, a povećana proizvodnja androgena. Kod žena se ovaj poremećaj najčešće očituje već u djetinjstvu pojavom određenih karakteristika muškog spola (dvosmisleno spolovilo koje više nalikuje muškom nego ženskom, pojačan rast dlaka). Kod dječaka se poremećaj može manifestirati pojavom sekundarnih spolnih karakteristika u ranoj dobi, primjerice rast spolovila, razvoj muskulature, dlakavost...
- Tumori nadbubrežne žlijezde najčešće se otkrivaju slučajno, tijekom dijagnostičke obrade drugih simptoma. U pravilu je riječ o dobroćudnim tumorima, no kod onih većih od 4cm može se raditi o karcinomu. One veće od 4cm potrebno je operirati, dok ostale treba samo povremeno kontrolirati.
Gušterača
Gušterača (pankreas) je žlijezda smještena ispod želuca i pored prvog dijela tankog crijeva, duodenuma. Kod čovjeka dugačka je od 15 do 25cm. Gušterača nije dio probavne cijevi već njezini enzimi ulaze u probavnu cijev sa strane, kroz otvor zajedno sa probavljenom hranom iz želudca.
Rak na gušterači je jedan od najopasnijih oblika tumora. Često se prekasno otkriva, a pošto je gušterača nezamjenjiva za organizam, smrtni je ishod gotovo potpuno siguran.
• Gušterača izlučuje dva hormona: inzulin i glukagon. Glukagon potiče razgradnju glikogena u jetri i uzrokuje povišenje razine glukoze u krvi. Na masne kiseline djeluje tako da se one oksidiraju u jetri. Normoglikemija je stanje da unatoč činjenici da je uzimanje hrane povremeno i da se stupanj potrošnje ugljikohidrata stalno mijenja, nadzorni organizmi uspijevaju održavati razinu glukoze u krvi gotovo konstantnom.
Hipoglikemija
Hipoglikemija je sniženje razine glukoze u krvi ispod 2,5 mmol/L. Uobičajena je kod osoba sa dijabetesom koje koriste inzulin i kod nekih pacijenata koji koriste lijekove koji se unose oralno.
Kada razina šećera u krvi padne, pacijent se znoji, drhti, osjeća glad i anksioznost (tjeskobu). Ako se ništa ne poduzme, simptomi postaju ozbiljniji, kao npr. otežan hod, zamućen vid, slabost, čudno ponašanje i promjene ličnosti, zbunjenost, gubitak svijesti i napadi.
Nivo šećera u krvi pada kada pacijent koji je obolio od dijabetesa uradi nešto od sljedećeg:
- Unese previše inzulina (ili oralnog lijeka koji dovodi do sekrecije inzulina u organizmu)
- Ne unese dovoljno hrane u organizam
- Previše vježba bez užine ili prije vježbe smanji dozu inzulina
- Čeka suviše dugo između obroka
- Pije previše alkohola, iako i umjerena količina alkohola može povećati rizik od hipoglikemije kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa I.
Hiperglikemija
Hiperglikemija je povišenje razine glukoze u krvi iznad 7,5 mmol/L. Hiperglikemija je glavni simptom šećerne bolesti- dijabetesa melitusa, jednog od najtežih poremećaja metabolizma. Jedan od razloga povišenja razine glukoze u krvi jest nedostatak inzulina jer su propale beta stanice otočića gušterače koji ga izlučuju. Njihovo propadanje posljedica je uzajamnog djelovanja genetskih činitelja i činitelja okoline. Zbog nedostatka inzulina naziva se još i inzulin-ovisna šećerna bolest tipa I. Liječenje oboljelih od ovog tipa započelo je otkrićem inzulina, njegovim svakodnevnim ubrizgavanjem. Od ovog tipa bolesti boluje oko 10% dijabetičara.
Drugi oblik šećerne bolesti naziva se inzulin-neovisna šećerna bolest tipa II. Ovi bolesnici imaju hiperglikemiju premda im je razina inzulina u krvi normalna ili čak povišena. U ovom slučaju inzulin znatno ubrzava odlaganje viška energije u masne rezerve pa se razvija stanje koje se naziva pretilost. Osobe stalno pate od gladi, prekomjerno jedu i tjelesna masa im se konstantno povećava. Zbog pretilosti im stradaju oči, bubrezi i živčani sustav, te može doći do zastoja krvi.
Inzulin
1.5% gušterače građeno je od tkiva u obliku otočića koji izlučuje hormone. Otočići su građeni od više vrsta stanica, a glavninu (80%) čine stanice koje izlučuju inzulin.
Inzulin je peptid koji se sastoji od 51 aminokiseline, a izgrađen je u obliku dva lanca, međusobno povezana s dva disulfidna mosta. Proizvodi se u beta stanicama Langerhansovih otoka gušterače. Ime potječe od latinskog insula što znači otok. Cijela gušterača producira dnevno oko 80 - 100 jedinica inzulina. Struktura inzulina se nešto razlikuje između životinjskih vrsta i humanog (ljudskog) inzulina. Najsličniji ljudskom inzulinu je svinjski inzulin. Tako se ranije inzulin izolirao ekstrakcijom iz svinjske ili goveđe gušterače. Takav inzulin nije bio najučinkovitiji iako se od ljudskog tek neznatno razlikovao. Problem je bio i u tome što je takav inzulin sadržavao i primjese ostalih struktura gušterače pri čemu je moglo doći do jakih i po život opasnih alergijskih reakcija. Danas se pak inzulin proizvodi kao čist ljudski inzulin.
Inzulin pojačava proces ulaska glukoze u stanice desetak puta te tako omogućuje pohranu glukoze u glikogen, osobito u stanicama jetre i mišića. Također pojačava izgradnju bjelančevina i masti. Rezultat djelovanja inzulina jest sniženje razine glukoze u krvi.
Muški spolni hormoni
Muški spolni hormoni nazivaju se androgeni (grč. andros = muškarac). Najvažniji je testosteron. Stvara se u testisima čije izlučivanje nadzire žlijezda hipofiza i hipotalamus. On je odgovoran za pojavu sekundarnih spolnih obilježja u pubertetu: razvijena muskulatura i kosti, šira ramena, dublji glas, brada i brkovi. Također potiče i rast spolnih organa; penis, testisi, skortum se znatno povećavaju. Testosteron potiče stvaranje spermija i izlučivanje sekreta i sjemenih mjehurića koji zajedno sa spermijima čine spermu. Pojačava i spolnu želju (libido) kod muškaraca.
Iako je testosteron spolni hormon i utječe na spolnost, ima i mnoge druge funkcije koje su važne za održavanje zdravlja:
- potiče razgradnju bjelančevina
- utječe na završetak rasta kostiju u pubertetu
- pomaže pri proizvodnji crvenih krvnih stanica i prijenosu kisika krvlju
- formiranje i održavanje snažnih mišića
- održavanje duševne ravnoteže i sprečavanje negativnog raspoloženja
- sposobnost pamćenja, orijentacije, koncentracije
Poremećaji u lučenju muških spolnih hormona
Najčešće se veže uz poremećaje u radu drugih žlijezda, a rezultat je smanjen broj spermatozoida i neplodnost.
- Povećano izlučivanje testosterona pojavljuje se kod muškaraca kod tumora testisa, te kod hiperplazije i karcinoma nadbubrežne žlijezde kod muškaraca i žena.
- Simptomi niske razine testosterona su smanjen libido, nizak volumen sjemena, gubitak kose, umor i manjak energije, gubitak mišićne mase te izostanak ili slabljenje erekcije.
Ženski spolni hormoni
Ženski spolni hormoni igraju važnu ulogu u cijelom životu žene jer oblikuju ne samo tijelo nego i utječu na ponašanje žene u svim životnim dobima. Estrogen, progesteron, folikulostimulirajući hormon (FSH) i luteinizacijski hormon (LH) su najznačajniji hormoni u tijelu žene.
- Estrogeni potiču rast ženskih spolnih organa i razvoj ženskih spolnih obilježja. U mjesečnom ciklusu se izlučuju u prvoj polovini ciklusa, a u drugoj polovini potiču dozrijevanje jajašaca i prskanje folikula (ovulacija), kada je moguća oplodnja. Između ostalog, estrogen utječe i na povećanje mase mišićnog tkiva u maternici, rast izvodnih kanala mliječnih žlijezda u dojkama, obnavljanje sluznice maternice nakon menstrualnog krvarenja, itd. Neuroznanstvena istraživanja ukazuju da estrogen ima nekoliko važnih učinaka na mozak čovjeka: štiti neurone, smanjuje osjetljivost na bol, te poboljšava pamćenje i raspoloženje.
- Progesteron izlučuje žuto tijelo u drugoj polovici mjesečnog ciklusa i tijekom trudnoće. U sluznici maternice potiče izlučivanje žljezdanih stanica, smanjuje pokretljivost mišića maternice i potiče bujanje mliječnih žlijezdama u dojkama. Tijekom menstrualnog ciklusa priprema sluznicu maternice za trudnoću. Što je razina progesterona u krvi viša, i jutarnja će temperatura žene biti viša. Na tom se opažanju temelji procjenjivanje plodnih i neplodnih dana u mjesečnom ciklusu.
- Folikulostimulirajući hormon (FSH) u žena potiče rast, sazrijevanje i pucanje folikula.
- Luteinizacijski hormon (LH) potiče stvaranje žutog tijela i izlučivanje progesterona.
Estrogeni koče izlučivanje FSH I LH, a progesteron koči izlučivanje LH.
Poremećaji u lučenju ženskih spolnih hormona
Simptomi nedostataka progesterona su: ispadanje kose, kronični umor, valovi vrućine, nesanica, neredovna menstruacija, neplodnost, urogenitalne infekcije, glavobolja i migrena, dobivanje na težini, žudnja za slatkišima, osteoporoza, gubitak koštane mase, rak maternice, miomi... Stres i loša prehrana mogu poremetiti ovulaciju. Prema istraživanjima, mnoge žene u 30-tim godinama povremeno ne ovuliraju tijekom menstrualnog ciklusa. Kada ovulacija izostaje, u organizmu nastaje manjak progesterona, zbog čega se smanjuje stvaranje antistresnih hormona.
- Nedostatak estrogena izaziva simptome kod žena u vidu izostanka ili neredovnog menstrualnog krvarenja, opadanje libida, rana menopauza, nemogućnost začeća, promjene u raspoloženju.
Nema komentara:
Objavi komentar